“Od svih stvari na tom svijetu, samo stalna mijena jest”. Riječ je o stihu iz uvodne strofe Preradovićeve pjesme Mujezin: “Sunce žarko sjeda I skoro će sjest.”
Zašto sam ovaj tekst počeo s ovim Preradovićevim stihovima, samo iz jednog razloga, da bih upozorio da nakon 35 godina gotovo sve poluge vlasti u Hrvatskoj drže bivši komunisti. Hrvati su osuđeni da biraju bez izbora jer većina kandidata na sve funkcije u državi čine bivši komunisti ili potomci istih. Dok se Hrvatska ne oslobodi tih okova i dok se ne ukloni duh komunizma naprijed neće ići.
Predsjednik države, najizgledniji kandidati na izborima za novog ili starog predsjednika, većina članova izvršne i zakonodavne vlasti, pravosuđa, obrazovanja ili su bili članovi partije ili su njihovi nasljednici odgajani u tom duhu. Svi drugi eliminiraju se starim, prokušanim metodama usvojenim još za vrijeme Staljinove ere. Što je to u glavama građana Hrvatske kojima mozak funkcionira potpuno suprotno od onog zašto su tisuće Hrvata platili krvlju da se maknu komunisti i njihovi sljednici. Kako bijaše prije, tako bijaše i danas.
Što znači sloboda koju krvlju platiš kada ta sloboda postoji samo deklarativno. Oni su vas tužili i sudili,. oni su vas krali, kradu i dalje, oni su vam lagali, lažu i dalje. Oni su Indoktrinirali vašu djecu u školama, sveučilištima, to rade i dalje. Oni su širili bratstvo i jedinstvo, šire i dalje, oni pitaju na kojoj su strani povijesti bili Hrvati 1991, oni pokušavaju Domovinski rat prikazati građanskim, za njih je sveta samo vlast i sluganstvo. Oni pokušavaju biti vazali Hrvatske.
Hrvati šute, po tome su poznati. Oni više vjeruju u laž, u fikciju nego u istinu. Rastjerali su im djecu, gore nego komunisti šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Neki drugi ljudi hodaju ulicama naših, hrvatskih gradova, samo dokada će oni biti hrvatski. Hrvati stalno biraju manje zlo od većeg, nikada ne biraju dobro, jer birati dobro nije usađeno u njihov mentalni sklop. Hrvati su naučeni da slušaju i budu podramljeni. Oni taj jaram vuku od stoljeća sedmog, vuku ga od spomena imena svog, do kada dragi Hrvati, do kada će vam koprena mrena biti na očima, a duh komunizma govoriti vam što da činite. Kada će te reći dosta, kada će za to dozrjeti vrijeme.
Hrvati se kunu u Franju Tuđmana, a glas daju lažnim Tuđmanistima dok na izvorne sljednike tvorca hrvatske države zaobilaze. Nasljednici prvog hrvatskog predsjednika su tu, čekaju da Hrvati progledaju, da kažu – nećemo više birati manje od većeg zla. Nećemo svoj glas dati Titov gardistu i članu partije, nećemo ni lažnom branitelju i kandidatu za GO SKH u vrijeme kada je Franjo Tuđman stvarao državu. Hrvati, birajte autentičnog hrvatskog kandidata za predsjednika države, jedna ponosna, časna dama čeka da joj date svoj glas, jer ona je glas, ona je duh prvog hrvatskog predsjednika.
