Tema „Pomirbe“, simbolički prikazana kroz usporedbu fenomena poput „Jugoslovenke“ i „Bojne Čavoglave“, otvara složeno pitanje identiteta, povijesnog nasljeđa i stvarne suverenosti hrvatske države. Nakon osamostaljenja, Hrvatska se formalno oslobodila jugoslavenskog okvira, no u društvenom, političkom i institucionalnom smislu mnogi obrasci bivšeg sustava nastavili su živjeti pod novim imenima i oblicima. Ideja pomirbe, koja je trebala označiti zajedništvo u stvaranju nove, slobodne Hrvatske, postupno se pretvorila u mehanizam kojim su stari kadrovi zadržali moć, utjecaj i kontrolu nad ključnim resursima. Danas, kada se postavlja pitanje zašto je u hrvatskoj metropoli dopuštena „Jugoslovenka“, a osporavana „Bojna Čavoglave“, to nije tek pitanje glazbenog ukusa ili slobode izražavanja, nego simboličan pokazatelj duboko neriješenih društvenih i ideoloških podjela koje oblikuju hrvatsku stvarnost već tri desetljeća, evo što o svemu na društvenoj mreži piše dr.sc Ivica Granić, politički analitičar i komunikolog.
“Pomirba, Brena i Thompson
Duboko sam uvjeren kako je tzv. Pomirba najgenijalnije osmišljeni institut jugoslavenske UDBA-e od njezinoga osnutka.
U okviru tog, s jedne strane vrlo opasnog, a s druge politički krajnje naivnog, instituta amnestirani su praktički svi oni ljudi, svi događaji i sve institucije čija je djelatnost, izravno ili neizravno, u vrijeme bivše državne zajednice bila uperena protiv slobode hrvatskog čovjeka.
A nakon oslobodilačkog rata upravo je taj institut poslužio kako bi ti, sada amnestirani, ljudi za sebe prisvojili praktički kompletno bivše društveno vlasništvo, preuzeli medije, te u vrijednosnom smislu zadržali stare navike i stari sustav vrijednosti. Protokom vremena sve to su još i dodatno učvrstili.
Stoga mi danas, 35 godina egzistiranja u navodno slobodnoj i samostalnoj državi, moramo postavljati pitanje: zašto u Areni može Jugoslovenka, a ne može Bojna Čavoglave!?
Upravo u tom pitanju zrcali se sav neuspjeh hrvatske državne politike nakon osamostaljenja i nakon teškog oslobodilačkog rata. Za one koji još uvijek dvoje: institucionalni suverenitet ekvivalent je teritorijalnome! Bez slobodnih institucija nema stvarne slobode! Pojednostavljeno, osim možda nekoliko ratnih godina, Hrvati od osamostaljenja nikada nisu upravljati vlastitim institucijama, a slijedom logike niti vlastitom državom. I to je ključ svih naših neuspjeha!
Našom državom desetljećima upravljaju mentalni Jugoslaveni, postjugoslaveni, sada u posve globaliziranoj Europi, a jedina svjetla točka u svemu je činjenica da ljudi ipak počinju shvaćati razmjere prevare kojoj smo bili, a i jesmo izloženi.
Dakle, zaključno: zbog čega u Areni, u glavnom hrvatskom gradu, može Jugoslovenka, a ne može Bojna Čavoglave, “napisao je Ivica Granić-