Pitanje sigurnosti žena u Hrvatskoj prestalo je biti pitanje kaznenog zakona i postalo poligon za ljevičarsku ideološku agendu. Kada se dogodi nasilje koje bi trebalo potresti same temelje borbe za ženska prava, nastupa muk, analizira poznati hrvatski odvjetnik Davorin Karačić. Razlog koji pronalazi je jednostavan. Gledajući s pravnog aspekta Karačić piše kao zaštita žene pada u drugi plan ako bi osuda nasilnika mogla naštetiti projektu otvorenih granica i multikulturalne utopije. U svojoj objavi na društvenoj mreži Karačić postavlja pitanja na koji do današnjeg dana nismo dobili odgovor od onih koji se toliko bore za prava žena i borbu protiv nasilja nad ženama i objašnjava zašto je taj odgovor nestao.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Mnogi se čude što feministice i udruge za prava žena ili protiv nasilja nad ženama nisu rekle nisu rekle ni riječ na događaj u kojemu je Marokanac izmlatio policijsku djelatnicu te pogotovo niti riječ na neobično blagu presudu istom čovjeku. Ali, jeste li ikada čuli i jednu od navedenih borkinja za prava žena da je ikada osudila i jedno silovanje ili seksualni napad počinjen od strane migranta ili stranog radnika, u zadnjih nekoliko godina je bilo više takvih slučajeva?
Jeste li čuli i jednu riječ od ženskopravaških udrugašica na vijest da je neki Pakistanac u Hrvatskoj već drugi put počinio silovanje? Jeste li čuli da se pitaju kako to da je takav čovjek još uvijek u Hrvatskoj i da nije protjeran? Pogotovo niste mogli čuti kako govore o “urođenoj mizoginiji” koja bi potjecala iz kulture ili religije od kuda takvi ljudi dolaze, kao što ih možete česti čuti kad urliču na molitelje po trgovima hrvatskih gradova, i kada ih tako opisuju, iako ti ljudi nisu učinili nikakvo zlo ni jednoj ženi. Da netko od njih jest, to bi bila prva vijest na dnevniku.
Niste dakle o tome čuli niti ćete ikada čuti jer nisu oni ovdje da bi štitili prava žena, nego da bi izražavali mržnju prema ovoj zemlji i ovom društvu krijući se iza pozicija navodne brige za žene a s kojih optužuju hrvatsko društvo da je nasilno i mizogino a koje je tako jer je uvjetovano tradicijama i religijom ovog društva, što ljevičari i ljevičarke s pozicija borbe za prava žena smatraju.
Paradoksalno, najveći zagovornici otvorenih granica i nekriterijskog useljavanja ljudi iz Afrike i Azije su upravo ljevičarske udruge za prava žena te udruge za prava homoseksualaca i trans osoba. Zato ako idući put čujete o kakvom nasilju, u odnosu na homoseksualce, nećete čuti od njih i njihovih udruga ni riječi osude kako djela tako i potencijalno blage kazne, ako je u pitanju počinitelj migrant iz zemalja trećeg svijeta.