Tema koja je posljednjih dana uzdrmala Hvar – planirana izgradnja hostela za 700 do 800 stranih radnika u Jelsi – ne pada iz vedra neba. Hrvatski glasnik je prvi otvorio pitanje zamjene stanovništva i novog vala “kolonizacije” otoka, i to još u tekstu “Zamjena stanovništva nakon dva i pol tisućljeća: Hvar se ponovo kolonizira, ovaj put s Nepalcima”. Upravo ono što smo tada upozorili sada dobiva potvrdu kroz konkretnu investiciju protiv koje se pobunila cijela lokalna zajednica.
U međuvremenu, vijest je odjeknula i u drugim medijima. Kako piše NET.hr, u javnost je procurila informacija o planiranom hostelu u Vrisnoj–Klokunu, što je izazvalo snažnu reakciju mještana Jelse. U rekordnom roku prikupljeno je čak 1200 potpisa, što znači da je svaki treći stanovnik općine jasno rekao “ne” projektu.
Stanovnici naglašavaju da bi takav objekt, u mjestu s tek 1600 ljudi, bio nerazmjeran i opasan za infrastrukturu, sigurnost i društvenu ravnotežu. Ono što smo u Hrvatskom glasniku opisali kao “demografsku i socijalnu zamjenu”, Jelsani sada prepoznaju i na vlastitoj koži – upozoravajući da bi hostel promijenio samu socijalnu strukturu otoka.
Svoj glas dali su i ugledni mještani: turistički poduzetnik Veljko Drinković pita kako je moguće da općinske vlasti nisu znale za ovako veliku investiciju, učiteljica Daniela Lučić poručuje da je cijeli otok ujedinjen bez obzira na političke boje, dok operni pjevač Ivo Gamulin Gianni poziva sugrađane da “ne dopuste da ih se zastraši”.
Načelnica Marija Marjan otvoreno je stala uz svoje sumještane: “Ovakav objekt ne može proći jer nije u skladu s prostornim planom.” Općinsko vijeće potvrdilo je da se na toj lokaciji mogu graditi kuće, vile i hoteli, ali ne hostel.
I dok se političke prepirke vode o tome tko je u prostornim planovima otvorio vrata ovakvim projektima, jedno je jasno: lokalna zajednica ne želi biti samo kulisa turističkog profita.
Kao što je Hrvatski glasnik već ranije napisao, Hvar je kroz povijest bio poprište kolonizacija, od grčkih naseljenika do venecijanske vlasti. Danas, pred očima lokalnog stanovništva, odvija se nova epizoda – ovaj put s radnicima iz Nepala i drugih dalekih zemalja. Samo što sada otpor nije vojni, nego demokratski: kroz peticije, sjednice vijeća i glasno “ne” investicijama koje mijenjaju samu dušu otoka.