U trenucima kada bi svatko tko polaže pravo na moralno i političko vodstvo trebao pokazati hrabrost, većina europskih pučana i samozvanih demokršćana – HDZ – ostala je sjediti. Nije ih se vidjelo kada je zatražena minuta šutnje u Europskom parlamentu za Charlieja Kirka, mladog američkog konzervativnog aktivista, supruga i oca dvoje djece, čije je ubojstvo potreslo svijet.
Nije prošlo ni pet godina otkako je upravo predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen stajala za Georgea Floyda u Europskom parlamentu. Tada se znalo tko je „na pravoj strani povijesti“. No sada, kad se radi o konzervativcu, kršćaninu i političkom neistomišljeniku – vlada nelagodna tišina.
Sve je komentirao eurparlamentarac Stjepo Bartulica:
„Zastupnici u Europskom parlamentu s ljevice, zelenih i dobar dio lažne desnice odbili su ustati i odati počast Charlieju. Predsjednica Europskog parlamenta odbila je zahtjev za minutom šutnje za ubijenog Charlieja Kirka. Odvratno. Unatoč tome, njegovo će naslijeđe živjeti vječno. Počivao u miru Božjem!“
„Već duže vrijeme upozoravam da mediji, pa i politička ljevica, ne vjeruju više u slobodu govora niti na pravo na drugačija mišljenja. (…) Charlie Kirk je cijeli svoj život predao borbi za istinu. Uvijek je svoje argumente iznosio s ljubavlju, nikoga nije vrijeđao i sad je ubijen.“
I dok je europska ljevica predvidljivo šutjela, još je veće razočaranje izazvala šutnja onih koji sebe nazivaju kršćanima, konzervativcima, zagovarateljima obiteljskih vrijednosti. Činjenica da je i hrvatska vladajuća stranka HDZ – inače članica Europske pučke stranke – također prešutjela ovaj trenutak otvara ozbiljna pitanja: jesu li vrijednosti samo riječ u programskim dokumentima ili nešto što se brani i kada je to politički nepopularno?
Vrijeme je da se konačno imenuju stvari pravim imenom. Oni koji šute kada se gazi sloboda govora, kada se likvidiraju neistomišljenici, kada se odbija i simboličan čin poput minute šutnje – nisu demokršćani. Nisu ni konzervativci. Oni su samo oportunisti koji se boje da ih ne proglase „kontroverznima“, „desnima“, ili još gore – „trumpistima“. A to u Bruxellesu, čini se, više nije poželjno