Nevjerojatan je otpor ljevice i lijevo orijentiranih medija prema novo ustrojenom Ministarstvu demografije. Uopće ih ne zanimaju financijske potpore koje su obuhvaćene planom demografskog oporavka, pomoći mladim obiteljima, njima je trn u oku ideja o povratku potomaka ustaša u Hrvatsku. Degutantno je slušati novinare pojedinih medija na stranoj televiziji koja polulegalno ili više ilegalno radi u Hrvatskoj. Novinar jednog tjednika s zgražanjem govori o povratku Hrvata iz južne Amerike, tih potomaka ustaške emigracije koji su “štakorskim putem” bježali od “osloboditelja”.
S obzirom na gluposti koje se prezentiraju javnosti o problemu integracija tih Južnoamerikanaca, izbjegavajući reći da se radi o Hrvatima, mediji i novinari kao po diktatu i nečijoj naredbi postavljaju pitanja integracija i trošku države da dovedu ljude koji ne znaju ni hrvatski jezik, ali pri tom ne govore o useljavanju pod krinkom nedostatka radne snage Nepalaca, Indijaca, Filipinaca ili ilegalnih migranata. Oni su poželjni, potomci hrvatskih iseljenika nisu. Zanimljivo da vjerojatno nitko od onih koji agitiraju protiv povratka Hrvata, bez obzira o kojoj se generaciji radi, a da nikada nisu bili u južnoj Americi i vidjeli kako ti ljudi žive. Znaju li oni uopće koliko Hrvata ima u južnoj Americi i koliko je zapravo tih potomaka ustaša. Upravo tih je najmanje, a najviše je onih koji su u potrazi za novim životom i spasom od gladi otišli još u 19 stoljeću. Zašto su državi Izrael svi Židovi bez obzira na to koja su generacija iseljenika poželjna, a “Hrvatima” nije, već stvaraju averziju u društvu, otprilike u stilu, oteti će vam kruh.
U drugoj polovici 19 stoljeća Dalmaciju zahvaća velika pošast, oboljenje vinove loze filoksere, pošasti koja uništava vinogradarstvo u Europi pa ni Dalmacija nije izostavljena. U isto vrije događa se industrijska revolucija i pojava parobroda koji uništavaju dotadašnje brodove bazirane na jedrima. Dalmaciju, ali dalmatinsku zagoru to dovodi na rug gladi, pogotovo otoke i kreće prvi val iseljavanja. Južna Amerika postoje prostor nade i budućnosti, prvo odlaze muškarci koji za sobom povlače cijele obitelji. Prvi nalet ide prema Čileu i Argentini, poslije i prema drugim državama. Prema nekim procjenama u Južnoj Americi danas živi više od pola milijuna Hrvata pretežno treće i četvrte generacije.
Južna Amerika izuzetno je politički i gospodarski trusno, nestabilno područje, pogodno širenju gospodarske depresije, ogromne inflacije, podložno diktaturama i nedostatku demokracije. U takvim uvjetima svima je teško živjeti, ali sada je tim hrvatskim iseljenicima Hrvatska svjetlo nade, isto onakvo svjetlo koje je vodili njihove pretke u taj novi obećani svijet.
Prema podacima kojima raspolaže Hrvatski glasnik, većinom putem emailova dobivenih od onih koji bi se željeli vratiti, ali nailaze na velike prepreke koje im zapravo radi hrvatska država i neučinkovite i nezainteresirane struje vlasti. Tako Hrvati iz Venezuele ili Bolivije trebaju vizu za dolazak u zemlju svojih djedova, pa im je izgleda jedino rješenje ilegalni prelazak državne granice i dobivanje statusa kakvog trenutno imaju ilegalni migranti sumnjiva porijekla. Sve to pod uvjetom da imaju novac za avionski prijevoz.
Real ne želi Modrića: Odbili ga iz dva razloga i pripremaju oproštaj, a u redu za nastavak karijere čekaju velikani, među njima i Dinamo
Nije li vrijeme da Hrvatska majka vrati svoju djecu kući, za većinu Hrvata da, za neke ne iz njima znanih razloga, oni vjerojatno Hrvatsku ne smatraju majkom.
