U Hrvatskoj je postalo pravili da kada želiš uvrijediti građane koristiš izreku Marije Antoanete ne znajući ni kako je nastala niti što znači.
Narod je Mariju Antoanetu dočekao s oduševljenjem isto kao ministra koji kuva kruh, Živeći u blagostanju kao naš ministar, Marija Antoaneta organizirala je gozbe dok joj je narod bio gladan, isto kao većina Hrvata, sve dok narod nije okružio carsku palaču ubivši nekoliko čuvara, da bi Marije Antoaneta kada je čula za probleme naroda izjavila čuvenu rečenicu- “Ako nemaju kruha, nek’ jedu kolače!”
Ministar koji kuva kruh, koji sigurno nije povećao svoje gabarite na kruhu koji mu skuva žena već prije na prasićima za doručak, janjićima za ručak, a peku za večeru. Ne zna ministar koji pokušava citirati Mariju Antoanetu kako živi narod koji ga je na temelju lažnih obećanja doveo u priliku da može tući po janjetini ili prasetini, ne sjeća se ni obećanja koje su dali on i ostali izgubljeni pačići iz stranke koja se kroz ponor spušta prema dnu ponora koji je još toliko daleko da kraj neće dočekati jer će ispariti.
Ministar više ne jede puru i raštiku, on tuče po janjcima, možda su uvoz iz Travnika ili prasićima iz napunjenih svinjaca po Slavoniji koje je napunio njegov kolega iz iste stranke jer važnije je napuniti svinjce i torove, da se ne bude gladan i ne mora kuhati kruh nego kulturna politika. Samo da to još objasne nezadovoljnom narodu koji baš mora kupovati i jesti kruh. Neka jedu prasiće i janjice kao ministri, pa sve im je omogućila narodna vlast na čelu s HDZ-om i Domovinskim pokretom.
Ako već citira Mariju Antoanete onda neka se prisjeti priče o caru i porezu, neka se prisjeti da je dobro dok narod negoduje, onda im je dobro, ali kada narod zašuti kao što šute građani Hrvatske, onda pakuj krpe, smotaj kablove i bježi daleko da te šutljiva i gladna masa ne potjera još dalje. Mogao bi se ministar vratiti na puru i raštiku.
