Politička scena u Hrvatskoj ponovno je u znaku oštrih podjela uoči sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost. Povodom najnovijih poteza predsjednika Zorana Milanovića, od ograničavanja vojne suradnje s Izraelom do otkazivanja summita Brdo-Brijuni, oglasio se Anto Đapić. U svojoj objavi na društvenim mrežama, Đapić žestoko kritizira predsjednikovu vanjsku politiku, nazivajući je “lažnim suverenizmom” koji izravno šteti ugledu Hrvatske i ide na ruku regionalnim suparnicima.
Nakon teatralnih poteza (izjava i odluka) Zorana Milanovića, sutra bi se trebala održati sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost koja bi trebala dati odgovore na temeljno pitanje: vodi li uopće predsjednik RH Zoran Milanović brigu o nacionalnoj sigurnosti ili je čitav njegov fokus na pokušaju relativiziranja, demontiranja i omalovažavanja iznimnih uspjeha koje vlada Andreja Plenkovića postiže na svim poljima?
Nakon Milanovićeve žestoke i teatralne eskapade protiv ministra obrane Ivana Anušića zbog posjeta Izraelu te isključivanja bilo kakve vojne suradnje Hrvatske vojske s izraelskim oružanim snagama, ustavni vrhovni zapovjednik drastično je limitirao hrvatske potencijale u sferi modernizacije i opremanja HV-a. Time je dodatno oslabio inače vrlo dobar vanjskopolitički ugled i položaj Hrvatske.
Milanović, kao političar koji se zalaže za politiku nesvrstanosti (poput Tita) kada se radi o hrvatskim obvezama kao članice NATO-a i EU-a prema agresiji Rusije na Ukrajinu, istodobno si daje za pravo postavljati se prema drugim svjetskim ratnim žarištima (Bliski istok) kao vođa nekadašnjeg nesvrstanog svijeta koji iza sebe ima nekakvu vojnu i političku težinu, čime odmiče Hrvatsku od iznimne vojne sile kao što je Izrael. Hrvatska nije sudionik rata na Bliskom istoku, u tome ratu ne sudjeluje, niti će biti faktor u njegovu završetku.
Milanović na lukav način podmeće razloge kojima obrazlaže nedopustivost suradnje Hrvatske s Izraelom, tobože zbog činjenice da Izrael trguje oružjem i sa Srbijom. To je budalaština koja ima prolaz samo kod isto tako budalastih “turbodesničara” koji ne razumiju kako funkcionira tržište oružja i, što je još važnije, koliko su kompleksni hrvatsko-židovski odnosi. Milanović jako dobro zna koliko je bilo potrebno diplomatske strpljivosti, vremena, znanja i sretnih okolnosti kako bi se Hrvatska izvukla iz percepcije odnosa Hrvata i Židova koju su Izraelu pola stoljeća servirali srpski političari i povjesničari.
Uguravanje Srba u holokaust zajedno sa Židovima bio je teret koji je trebalo ukloniti s hrvatskih leđa. Zašto ga Milanović želi vratiti na hrvatska leđa? Nije moguće da on ne zna što radi; dakle, to je njegova politička platforma – demontirati Tuđmanov pravac Hrvatske i povratiti Titovo naslijeđe. Uostalom, Milanović je jasno rekao kako mu je bliži Tito nego Tuđman.
Jučerašnji teatralni potez kojim je Milanović otkazao summit Brdo-Brijuni u Zagrebu također je potez lažnog suverenizma. Da je uistinu želio svesti Vučića na mjeru, onda Milanović ne bi otkazivao summit, nego jednostavno ne bi pozvao Vučića, pa bismo vidjeli reakciju ostalih sudionika ove inicijative. Na ovaj način Milanović je iznimno pomogao Vučiću koji je odmah poentirao i ismijao ovu grupaciju, ističući kako mu je važnije položiti cvijet na spomenik srpskom mitu u Jasenovcu (što mu Plenković nije dopustio), nego sudjelovati na, u biti, besmislenom skupu.
Kada sagledamo samo ove dvije situacije, na sutrašnjem sastanku Vijeća ne možemo očekivati nikakve pozitivne promjene. Postojat će dvije pozicije: na jednoj teatralnost, populizam, jal i egocentrizam, a na drugoj ozbiljnost i rad. Te se suprotnosti ne privlače, nego isključuju. Možda se možemo našaliti pa kazati kako se sastanak održava 1. travnja, na dan šala i pošalica, ali vrijeme u kojem živimo – kada govorimo o domaćim i svjetskim političkim procesima – nije vrijeme za šalu. Možda me sutra demantiraju. Bio bih sretan!