Prošlo je već puno stoljeća kada je otac političke filozofije Niccolò Machiavelli napisao osnovne poluge državnosti, a jedna od ključnih poluga je kultura. Na žalost krivom politikom hrvatske poluge kulture ministrice Kulture i medija Nine Obuljen Koržinek i njene politike – kultura za sve, hrvatska kultura postala je instrument za usisavanje novaca iz državne riznice,na čiju slavinu su se prikopčali i oni koji to ni u jednoj drugoj državi po Machiavelliju ne bi mogli ni smjeli.
Kultura da, kultura za sve, ali po pravilima koje određuje hrvatska država i o čijem financiranju odlučuje onaj kojem je Hrvatski sabor dao mandat da odlučuje. Jesu li hrvatski branitelji u pravu kada zahtijevaju da se manifestacije poput “Nosi se” u Benkovcu ili “Fališ” u Šibeniku ne financiraju novcem hrvatskih obveznika, jesu jer održavanje takvih kulturnih manifestacija kojima se pokušava pod krinkom zajedništva prodati priča pod nazivom “Tko nas bre zavadi” ne smije se financirati novcem hrvatskih poreznih obveznika.
Nisu to jedini primjeri isisavanja novaca iz državne riznice, glavni Eldorado gdje su producenti, režiseri i glumci otkrili svoj zlatni rudnik je famozni HAVC koji šakom i kapom dijeli novce ili za koje kakve koprodukcije ili fiktivne tvrtke podružnice tvrtki iz Srbije i Bosne i Hercegovine koji na štetu hrvatskih producenata, režisera i glumaca forsiraju i dobivaju novac za projekte koji su u suprotnosti kontrole hrvatske kulture kao jedne od poluga državnosti i državotvornosti. Tako se koje kakvim tvrtkama za produkciju dijele novci poput 1.700.000 eura, za čega jer ti projekti kada su gotovi ne mogu pošteno napuniti ni jednu osrednju kino dvoranu. Primjera radi filmovi koji dolaze na Sundance Film Festival imaju budžete od 200 000 do 500 000. Filmovi koji uđu u službenu konkurenciju ulaze u masovnu kino distribuciju ostvaruju veliki profit,no te filmove ne plaća država i američki porezni obveznici,plaća ih privatni kapital.
Kada bi u hrvatsku kinematografiju umijesto HAVC-a i državne blagajne ušao privatni kapital, a hrvatski branitelji snimaju filmove o Domovinskom ratu svojim kapitalom i donacijama jer takvi filmovi ne dobivaju novac od HAVC-a jer zamislite ne zadovoljavaju kriterije,isto kao što hrvatski filmovi ne mogu ući u službeni program Pulskog filmskog festivala.No zato se prikazuju filmovi koji hrvatsku državu i hrvatske branitelje prikazuju kao psihopate, ratne zločince i izjednačava žrtva i agresor.
Osim toga,Ministarstvokulture financijski stoji iza najprestižnijeg hrvatskog filmskog festivala, koji više nije hrvatski već regionalni jer naziv hrvatski je previše iritantan i nije u skladu s programskim odabirom filmova. No to ne sprječava sudionike festivala da bez obzira na zahtjeve hrvatskih branitelja filmovi koji veličaju zvijezdu petokraku ne prikazuju u Domu hrvatske vojske, gdje organizatori uživaju u hedonizmu s stolovima punih delicija, od škampi,oborite ribe,janjetine, vrhunskih vina i glazbe samo još ni tko nikome nije položio račune tko je sve to platio.