‘Ko o čemu, Srbi o herojima… Tako bi se ukratko mogla opisati nova izložba u Vukovaru koja ponovno vraća pažnju na povijest i heroje prošlih ratova. Teško je shvatiti čemu upravo sada takvo podsjećanje, dok materijala i priča o srpskim herojima ne manjka, a istodobno se sustavno zaboravlja i umanjuje doprinos hrvatskih branitelja. Povijest nas uči, ali i upozorava – 94,17% Hrvata 1991. izjasnilo se za samostalnu državu, a mnogi su dali i svoj život da ona opstane. Danas, dok se iz pozadine vrše medijske i političke manipulacije kojima je cilj iseljavanje Hrvata, teško je ne osjetiti gorčinu. Ovakve izložbe ne gledaju se samo kroz prizmu kulture; one su politička poruka, provokacija i podsjetnik da još uvijek postoji onaj tko želi relativizirati našu povijest i vrijednosti. Ipak, i dalje postoji otpor, i još uvijek ima Hrvata koji ne odustaju od vlastitog identiteta, svojih heroja i svoje domovine. O svemu tome na društvenoj mreži oglasila se navijačka skupina Bad Blue Boys Vukovar.
‘ko o čemu, Srbi o herojima…
Teško je dokučiti čemu takva izložba u Vukovaru baš sad u ovo vrijeme i čemu vraćanje toliko duboko u prošlost pored toliko materijala i toliko srpskih heroja iz nekih ne baš tako davnih ratova…
94,17% birača na referendumu o hrvatskoj samostalnosti 19. 5. 1991. zaokružilo je ZA na listiću. Dio njih nakon toga otišli su u rat iz kojeg se, nažalost, mnogi nisu vratili.
Teško je reći kakav bi danas bio postotak na nekom “takvom” ili “sličnom takvom” referendumu, barem sudeći prema onome što plasiraju medijske marionete na platnim listama onih s istim ciljevima. Onih kojima je uspjeh što više Hrvata živi po svijetu nego u Hrvatskoj. Teško je reći i koliko se mrtvih okreće u grobu, pa čak i oni koji grob nemaju, ako vide a vide, da je došlo do onoga “potom svoj na svome neće bit Hrvati”.
Teško je povjerovati i da će Srbi u Hrvatskoj živjeti bolje kad se na izložbi prisjete heroja iz Prvog svjetskog rata koji kao da je “jučer bio” usporedno s Domovinskim ratom čije se heroje i vrijednosti sustavno zatire. Teško je i žalosno za vidjeti da ima onih koji ne vide kako se ovdje ne radi o nekom plesu kola iz KUD-a nego podmuklo smišljenoj provokaciji a s obzirom na događanja i trenutačno stanje s one strane istočne granice, vrlo vjerojatno bi bilo bolje i korisnije da se tamo pozabave kulturom, bio bi red (možda, baš možda, s obzirom na tradiciju – baš teško).
Teško je razabrati da li ovakve odluke i poteze donosi Vlada RH ili RSK. Možda bi iduće godine uz Dan primirja kojim se obilježava kraj Velikog rata trebalo obilježiti i Vidovdanski atentat čime su ga isti ponosni slavljenici i započeli. Nešto kao cici mici izložba lika i djela heroja Gavrila Principa. Ili možda ipak da Vlada za team building obilježi pobjedničko hodočašće, do Krfa recimo. Teško je shvatiti i da ima onih koji se vlastitog imena, povijesti i kulture odriču i to na način da kontradiktorno promiču istu onu kulturu koja je našu htjela uništiti, međutim, još nas ima, još ima Hrvata.
Neka živi Dinamo i majka Hrvatska.