Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska objavila je da su oni autori skandaloznih poruka obješenih na božićnu jelku u gradu Zagrebu. Podsjećamo da je na njihovo “ukrašavanje božićne jelke reagirala i Zorica Gregurić objavom na Facebooku, ali i prijavama MUP-u i DORH-u.
Tom prilikom Zorica Gregurić je napisala:
“Ni na svetu nedjelju ne daju nam mira. Ovi antikristi koji vode Zagreb spremni su svoju mržnju prema Hrvatskoj i domoljublju širiti koristeći kršćanske simbole mira i radosti. Pogledajte s kakvim gadarijama i porukama mržnje te kršenja Deklaracije o Domovinskom ratu su okitili bor na Trgu bana Josipa Jelačića!!
Prijavila sam to odmah nadležnim službama, a od odgovornih (Grada Zagreba) tražim očitovanje na ovu svinjariju koju su priredili nama Zagrepčanima u dane kad radosno iščekujemo Isusovo rođenje”
Ovo je priopćenje koje je Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska objavila na mrežnim stranicama:
Iza postavljanja kuglica na Trg bana Josipa Jelačića stoji Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatske (YIHR), kao organizacija koja kroz različite aktivističke akcije potiče razumijevanje temeljnih ljudskih prava, tolerancije i demokratskih vrijednosti. U skladu s misijom Inicijative mladih za ljudska prava, želja za poticanjem dijaloga, promišljanja i suočavanja s prošlošću stoji iza postavljanja kuglica na bor na glavnom zagrebačkom trgu. Naš rad stavlja naglasak na važnost preuzimanja odgovornosti za počinjene zločine, dijalog o “škakljivim” ili “kontroverznim” temama i pravdu kao temelje za dugoročno pomirenje, stabilnost regije i ojačavanje demokracije. Postavljanje kuglica je aktivistička akcija koja je legitimni i dopušteni način aktivizma i izražavanja nezadovoljstva postojećim stanjem, pokretanja javne rasprave ili poticanja institucija na djelovanje.
Postavljanje kuglica je dio šire kampanje YIHR-a o oduzimanju odlikovanja osuđenim ratnim zločincima koja je započela prošli tjedan. Primjerice, prošli tjedan je tim Inicijative mladih za ljudska prava zalijepio plakate po zagrebačkim kvartovima koji se mogu pregledati putem ovog linka. Kampanja na društvenim mrežama također je započela prošli tjedan s objavom u kojoj svraćamo pozornost na činjenicu da osuđeni ratni zločinac Dario Kordić nosi ista državna odlikovanja kao talentirani sportaši u našoj nogometnoj reprezentaciji (više ovdje). Podsjećamo, Dario Kordić je, između ostalog, osuđen za masovna kršenja ljudskih prava i ratni zločin u Ahmićima – u samo nekoliko sati, u Ahmićima su 16. travnja 1993. godine jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ubile 116 civila bošnjačke nacionalnosti i praktično sravnile selo sa zemljom. Većina ubijenih bile su starije osobe, žene i djeca, a najmlađa žrtva je bila stara tek nekoliko mjeseci.
S obzirom na to da su predsjednički izbori 29. prosinca 2024. godine, namjera kampanje, pa tako i aktivističke akcije postavljanja kuglica, iskoristiti aktualni i specifični društveno-politički kontekst predizborne kampanje kako bismo otvorili pitanje prestanka dodjeljivanja i oduzimanja odlikovanja ratnim zločincima te informirali javnost u Republici Hrvatskoj o važnosti ove teme. Smatramo da je nužno oduzimanje odlikovanja i priznanja osuđenim ratnim zločincima – na taj se način pokazuje spremnost na kritičko preispitivanje dosadašnje prakse odlikovanja – pa tako i odnosa prema ratnom nasljeđu te prihvaćanje sudskih presuda. Predsjedničke ovlasti nisu velike, ali odlikovanja i priznanja su bitan segment tih ovlasti te je nužno da javnost s njima bude upoznata.
Također smo na obljetnicu presude (29. 11. 2024.) Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) kojom su Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Bruno Stojić i Berislav Pušić pravomoćno osuđeni za počinjene ratne zločine na teritoriju BiH, izvele još jednu akciju kojom smo ukazale na dominantni odnos koji se sastoji od ignoriranja ili relativiziranja presudama MKSJ-a kojima je utvrđen međunarodni karakter rata u BiH, odgovornost državnog i vojnog vrha RH te ratni zločini (uključujući ubojstva, protupravna zatvaranja u logore na području BiH, progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, itd.). Svi oni osim Berislava Pušića, baš kao i Dario Kordić, imaju državna odlikovanja koja im je dodijelio tadašnji predsjednik Franjo Tuđman, a ista im nisu oduzeta nakon donesenih pravomoćnih presuda.
Odlikovanje ratnih zločinaca i ne oduzimanje odlikovanja ima negativni utjecaj na društvo u Hrvatskoj, ali i na društveno-političku situaciju u regiji među državama nekadašnje Jugoslavije. Prakse dodjeljivanja i ne oduzimanja državnih odlikovanja i priznanja osuđenim ratnim zločincima te vojnim postrojbama čiji su članovi počinili (ili ih se sumnjiči da su počinili) ratne zločine:
1) Predstavljaju jasan i direktan primjer glorifikacije ratnih zločinaca, relativizacije i negiranja ili zanemarivanja počinjenih ratnih zločina i patnje žrtava zločina dok se žrtvama, javnosti i društvu poručuje da su počinjeni zločini nešto što zaslužuje hvalu i priznanje. Ovakve prakse također šalju poruku da osuđeni ratni zločinci i njihova djela nisu “protivna pravnom poretku niti moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj”;
2) Predstavljaju direktno kršenje prava žrtava (i njihovih obitelji) na dostojanstven tretman i garanciju neponavljanja kaznenog djela te (simboličko) obeštećenje i reparacije;
3) Uzrokuju nesigurnost i strah među žrtvama i (pretežno) manjinskim zajednicama od mogućnosti ponavljanja kaznenog djela te rizika od diskriminacije, fizičkih i verbalnih napada;
4) Dodatno ometaju, kako je istaknuo i glavni tužitelj MRMKS-a, već politički pristrane i problematične pravosudne procese te dodatno otežavaju već problematičnu regionalnu suradnju procesuiranja osumnjičenih za kršenja ljudskih prava za vrijeme ratova 1990-ih u Hrvatskoj, a posebice u Bosni i Hercegovini;
5) Dodjeljivanjem odlikovanja i priznanja vrhovni zapovjednik_ca Oružanih snaga poručuje sadašnjim vojnicima i novim generacijama vojnika da nepoštivanje Ženevske konvencije i međunarodnog (humanitarnog) prava neće naići na osudu već na hvalu i priznanje;
6) Predstavljaju još jedan uvriježen i problematičan primjer neodgovornog suočavanja s prošlošću u našoj zemlji koja potiče unutardržavne i regionalne društveno-političke tenzije, podjele u društvu te rast nacionalizma i animoziteta u društvu.
Kad je riječ o temama koje se tiču ratova 1990-ih ili njihovih posljedica, polarizacija je uobičajena praksa, a burne reakcije na naše ukazivanje na selektivnost kolektivnog pamćenja rata i uloge RH te relativiziranje počinjenih zločina ne izostaju. Upravo zbog selektivnog odnosa prema prošlosti koji prevladava u medijima, obrazovnom sustavu i političkom diskursu, ovakve akcije su nužne za jačanje demokratskog društva.
