Ako ne znaš što je bilo, možda ti se čini da je sloboda nešto što se podrazumijeva. Možda misliš da je država uvijek bila tu, s granicama, institucijama, zastavom i himnom. Možda misliš da je mir normalan, da je sigurnost svakodnevica, da je život bez sirena, metaka i granata prirodno stanje stvari.
Ali znaj – nije.
Ova sloboda koju danas živiš, ovo pravo da govoriš hrvatski bez straha, da se zoveš Hrvatom bez posljedica, da biraš, voliš i stvaraš, sve to nije došlo samo od sebe. To su ti dali ljudi koji su vjerovali u nešto veće od sebe samih. Ljudi koji su stali pred tenkove, pred mržnju, pred smrt – i nisu se povukli. Njihova imena možda ne znaš. Možda nikada nećeš. Ali oni su ti heroji. Ne zato što su to tražili. Nego zato što su to bili i ostali.
Heroji su mladići koji su nosili oružje teže od vlastitih ruku. Muškarci koji su napustili domove znajući da se možda neće vratiti. Žene koje su ranjenike previjale bez lijekova. Majke koje su sinove ispraćale bez suza, da im ne slome hrabrost. Djeca koja su spavala u podrumima, crtajući cvjetove dok su vani pucale granate. Sve su to naši heroji.
Foto MORH
Ali ako ne znaš što je bilo – ne možeš ih razumjeti. Možda ćeš im se čak i rugati. Jer lako je suditi iz udobnosti fotelje, s mobitelom u ruci i daljinskim od televizora na dohvat. Lako je zaboraviti kad nisi morao pamtiti.
Zato ti kažem – ako ne znaš što je bilo, nemoj šutjeti, ali nemoj ni govoriti napamet. Pitaj. Čitaj. Slušaj. Idi na groblja. Pogledaj u oči onima koji su izgubili. Neće ti sve reći, ali ćeš nešto osjetiti. Osjetit ćeš ono neizgovoreno – težinu prošlosti i cijenu slobode.
Jer heroji nisu bajke. Oni nisu izmišljeni likovi s medaljama u filmovima. Oni su stvarni. Hodaju pokraj tebe, često bez pompe i bez želje za slavom. Pognute glave, ali uzdignuta srca. Oni znaju što je bilo. I nose to sa sobom – svaki dan.
A ti?
Tvoj je zadatak da ne zaboraviš. Da ne dopustiš da istina izblijedi u relativizmu, u zaboravu, u lažima. Da, ovo je tvoja sloboda – ali nije tvojom krvlju plaćena. Zato je čuvaj s još većim poštovanjem.
Heroji – ako ne znaš što je bilo – nisu nestali. Oni su u tvome miru, u tvojoj školi, u tvom jeziku i putovnici. Oni su u svakom „dobro jutro“ koje ne moraš izgovarati sa strahom.
Zato ne pitaj što je bilo samo kad dođe 5. kolovoza.
Pitaj svaki put kad vidiš hrvatsku zastavu.
Pitaj svaki put kad vidiš grob bez cvijeta.
Pitaj i slušaj.
Jer heroji ne traže ništa osim da znaš što je bilo.