Nakon što su inicijatorice peticije kojom se traži micanje molitelja s glavnih gradskih trgova predvođene Sanjom Sarnavkom predale su u srijedu Odboru za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora više od 61.000 prikupljenih potpisa, proučili smo ustavne i zakonske odredbe i utvrdili sljedeće:
1.- „Molitelji su ustavna kategorija, Ustav ne navodi gdje se tko smije moliti.”
Ustav RH jamči slobodu vjere i pravo na javno ispovijedanje vjere.
Ustav ne precizira gdje se molitva smije održavati, mjesta i pravila za javna okupljanja uređuju se Zakonom o javnom okupljanju i lokalnim propisima.
Ustav Republike Hrvatske kaže:
Članak 40. : „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi…”
Članak 41. : „Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Slobodne su u javnom ispovijedanju vjere…”
Zakon o javnom okupljanju (NN 128/99, 90/05)
Članak 1. – javno okupljanje je dopušteno „u skladu s odredbama ovoga Zakona”
Članak 5. – propisuje kada se okupljanje mora prijaviti i tko ga smije organizirati
Članak 14.–17. – reguliraju ograničenja i mjere policije u zaštiti okupljanja
2) „Kontra-prosvjednici mogu mirno prosvjedovati, ali ne smiju ometati molitvu, to je kazneno djelo.”
Protuprosvjed je dopušten dok ne ometa tuđe mirno okupljanje. Ometanje može predstavljati prekršaj ili kazneno djelo ako se radi o nasilnom prekidanju javnog okupljanja. Činjenice kažu da su kontra prosvjednici konstantno ometali molitelje.
Relevantni propisi
Ustav RH
Članak 42. – „Svakom se jamči pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed.”
Zakon o javnom okupljanju
Članak 11. – policija mora osigurati da se okupljanje „održi bez ometanja”
Članak 12. – zabranjeno je „ometati ili onemogućavati” prijavljeno okupljanje
Članak 30. i 31. – prekršajne odredbe za ometanje
Kazneni zakon (KZ)
Članak 322. – Sprječavanje ili ometanje javnog okupljanja:
Kazneno je „sprječavanje ili ometanje zakonitog javnog okupljanja uporabom sile, prijetnje ili na drugi protupravan način”. Dakle — da, ometanje može biti kazneno, ovisno o načinu.
3) „Nazivanje molitelja klečavcima je kazneno djelo uvrede po više osnova.”
Uvreda i kleveta jesu još uvijek kaznena djela u RH, ali sudovi vrlo oprezno ograničavaju kažnjavanje kako bi zaštitili slobodu izražavanja.
Sama riječ „klečavci“ nije automatski kazneno djelo, ovisi o kontekstu i namjeri, međutim nije isključeno postojanje kaznenog dijela.
Ustav RH kaže:
Članak 38. – jamči slobodu mišljenja i izražavanja
Ali stavak 2. dopušta ograničenja radi zaštite „časti i ugleda drugih”.
Kazneni zakon (KZ)
Članak 147. – Uvreda: tko drugoga uvrijedi „vrijednosnim sudom ili iznošenjem ponižavajućih tvrdnji”.
Članak 149. – Kleveta: ako se iznose neistinite tvrdnje koje štete ugledu, nazivanje klečavcima molitelje direktno je kršenje Članka-149
Dakle: moguće je da bude tretirano kao uvreda i bude sankcionirano, odnosno kažnjivo.
4) „Gradovi mogu ograničiti mjesto održavanja marševa, ali ne i zabraniti.”
Obrazloženje
Gradovi i policija mogu ograničiti rutu, vrijeme ili mjesto zbog sigurnosti i prometa, ali ne mogu zabraniti prosvjed bez vrlo jakih ustavno dopuštenih razloga.
Ustav RH kaže:
Članak 42. – pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed
Zakon o javnom okupljanju
Članak 14. – vlast može ograničiti ili promijeniti mjesto/rutu iz sigurnosnih razloga
Članak 15. – zabrana je moguća samo ako bi okupljanje „ugrozilo sigurnost ljudi i imovine ili ozbiljno ometalo promet”
Zabrana mora biti strogo opravdana, zakonita i nužna. Zabranu mogu tražiti i građani neposrednim odlučivanjem, odnosno referendumom-
U praksi: to znači da se kojekakvi marševi poput Antifašističkog ili Parade ponosa mogu izmjestiti iz centra gradova