Pojedini mediji u Hrvatskoj donose dramatične tekstove o rekonstrukciji vlade s saborske većine a da navode zašto bi to Plenković napravio. Premijer Andrej Plenković ne stoji pred krizom, ima u vladi poslušnike koji nisu u prilici tražiti bilo što, oni su “politički” mrtvaci i tu su samo radi ljepila koje ih veže, a to je velika plaća i benefiti. Oni plešu svoj posljednji tango na političkoj sceni, ali ne samo oni.
Hipotetski, Domovinski pokret se u kriznoj situaciji, ali nje nema na vidiku, može podijeliti na dva bloka: Dalmatinski, koji bi mogao ostati uz Plenkovića i pružiti formalnu podršku, i Vukovarski, koji bi vjerojatno napustio koaliciju i pokazao neovisnost. Takav razvoj događaja dodatno jača poziciju premijera koji zadržava samo poslušni dio DP-a, a moguće je da ih potpuno ignorira, gradeći stabilnu većinu s drugim partnerima.
Na stolu su i DOMiNO, HSS, IDS te manjinski zastupnici Pupovac/SDSS. DOMiNO odbija SDSS i predstavlja desnu alternativu, HSS i IDS nude liberalno-lijevu opciju, a Pupovac i SDSS mogu osigurati sigurnu većinu, ali su nespojivi s desnim partnerima. Plenković može kombinirati partnere tako da zadrži ideološku ravnotežu i istovremeno osigura parlamentarnu stabilnost. On ne reagira na ucjene, on definira politiku i parlamentarne uvjete.
U ovoj igri DP više ne bi bio strateški faktor. Svaka njihova ucjena ili nesiguran stav jasno pokazuje da su politički pješaci, a ne igrači sposobni voditi stabilnu vladu. Plenković ih može zadržati u formalnoj koaliciji radi imidža, ali prava moć u Saboru leži u drugim partnerima.
Rekonstrukcija vlade stoga nije rezultat krize, već prilika. HDZ može iskoristiti slabost DP-a, njegovu ucjenjivačku prirodu i potencijalni raspad kako bi konsolidirao sigurnu većinu. Kombinacija “poslušnog” dijela DP-a, HSS/IDS-a i Pupovca/SDSS-a pruža premijeru sve što mu treba: sigurnost, pragmatičnost i političku kontrolu, no pitanje je ima li dovoljno ruku,
Plenković ne stoji pred prijetnjom, on stoji pred izborom. Domovinski pokret je marginalan, ucjenjivački i moguće fragmentiran; HDZ može birati kako će ga koristiti ili eliminirati iz ključnih odluka. U ovoj igri, premijer definira pravila, a DP je pješak ili dva, koji mogu biti iskorišteni, marginalizirani ili odbačeni. Dok DP pokušava izgledati moćno, stvarna moć ostaje u rukama HDZ-a. Postoji još jedna bitna činjenica koju ne treba zanemariti, a tiče se recentnih događanja kao što je susret Trump-Putin i sastanak “koalicije voljnih” u Bijeloj Kući. Trenutačno je u Svijetu trend da je desno in,a lijevoliberalno out.