Među svjedocima bila je i žena koja je tada imala 19 godina. Ona je na sudu rekla da ne poznaje osobu imena Pero Krnjeta. Ona je tog 26. srpnja 1991. godine u Strugi Banskoj bila u ‘živom zidu’, pišu 24sata.
Zbog ratnog zločina, počinjenog u srpnju 1991. na području Zamlače i Struge Banske, na zagrebačkom Županijskom sudu su u srpnju 2022. nepravomoćno u odsutnosti osudili sedmoricu pripadnika tzv. milicije Krajine na ukupno 95 godina zatvora. Tada su na jedinstvene kazne zatvora od 15 godina osuđeni Predrag Orlović (59), Milan Begović (60), braća Predrag (58) i Nenad Korizma (54) i Pero Krnjeta (64), dok su Jan Janković (64) i Nedjeljko Pašić (62) osuđeni svaki na po 10 godina zatvora.
Županijski sud u Zagrebu presudio je 11. travnja da se Pero Krnjeta, državljanin Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, oslobađa optužbe da je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika.
Krnjeta nije došao na sud
Kako piše u presudi, Krnjeta se oslobađa optužbe da je 26. srpnja 1991. u Strugi Banskoj, za vrijeme oružanog sukoba između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske s jedne strane i naoružanih srpskih paravojnih postrojbi s druge strane, kao pripadnik paravojne postrojbe tzv. milicije Krajine, suprotno članku 3. i 13. III. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., zajedno s većim brojem drugih pripadnika paravojne postrojbe tzv. milicija Krajine zarobio i razoružao Davora Vukasa, Branka Vuka i Zorana Šaronju, policajce Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Tužiteljstvo ga je teretilo zajedno s drugim pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi, da su policajce tukli, skinuli im odjeću i natjerali ih da trče preko livade prema rijeci Uni, a potom iz pješačkog naoružanja na njih pucali i usmrtili ih.
S obzirom na to da se optuženom Peri Krnjeti sudilo u odsutnosti, smatraju da on osporava osnovanost optužnice i da se ne smatra krivim. U tijeku dokaznog postupka pročitali su i pregledali razne dokumentacije i ispitali brojne svjedoke čije su iskaze većinom opisali, između ostalog, kao logične i uvjerljive. Među svjedocima bila je i žena koja je tada imala 19 godina. Ona je na sudu rekla da ne poznaje osobu imena Pero Krnjeta. Ona je tog 26. srpnja 1991. godine u Strugi Banskoj bila u živom zidu.
‘Od straha nisam gledala’
– Od događaja je prošlo 33 godine tako da se ne sjećam svih okolnosti i htjela sam potisnuti sjećanje na taj događaj – rekla je svjedokinja. Pojašnjava da je vidjela policijske djelatnike koji su se skinuli u donje rublje i počeli trčati, ali ih dalje nije mogla vidjeti, već je samo čula pucnjeve. Ne može navesti koji pripadnici milicije Krajine su postupali na štetu naših policajaca, nije od straha gledala u tom smjeru. Kada je vidjela hrvatske policajce, nalazila se negdje u sredini živog zida, na sredini puta kojim se kretao živi zid u kojem se nalazila.
– To je bila izuzetno stresna situacija za mene i sad mi se stres vraćati u to doba i prisjećati se tog događaja – rekla je svjedokinja. Čula je povike trojice, četvorice Srba vezano za naredbe koje su davali našim policajcima. Razmišljala je samo o tome kako da preživi, bilo je puno pucnjave uokolo i po njima. Navodi primjer da je jedna osoba bila ranjena koja se kretala pored nje, curila joj je krv, a ona toga uopće nije bila svjesna. Vijeće je njezin iskaz prihvatilo točnim i istinitim.
– Naime, protek vremena je objektivna okolnost zbog koje se svjedokinja ne sjeća svih okolnosti inkriminiranog događaja čemu pridonosi i agonija koju je tada proživjela – zaključili su.
Zvali su ga ‘Krmak’
Drugi svjedok u iskazu navodi da je optuženog Peru Krnjetu sreo u mjestu Struga Banska nakon što je oružani sukob dovršen.
– Sreo sam ga je u jednom dvorištu gdje smo se zadržali oko pola sata i onda otišli na brdo iznad kuća – rekao je svjedok. Također je naveo da je Krnjeta bio naoružan kao i svi, većinom su imali automatske puške. Precizira da je Pero Krnjeta bio ogroman i debeo pa su ga zvali ‘Krmak’. Njegov je iskaz vijeće u cijelosti prihvatilo točnim i istinitim.
Druga svjedokinja potvrdila je postupanje paravojnih postrojbi. Opisala je da su pucali po kućama, provaljivali u kuće i istjerivali stanovništvo iz njih. Civile su tjerali u živom zidu, s podignutim rukama, oko šest sati. Vidjela je kada su uhvaćena naša tri policajca, skinuti su do gaća i potom ubijeni dok su trčali preko livade. Čula je kada je Predrag Orlović tada rekao da ih ne ubiju do kraja, da se i on zasladi. I njezin je iskaz vijeće prihvatilo točnim i istinitim.
Sud je navode nekih svjedoka proglasio neuvjerljivima i insceniranima.
U vezi utvrđivanja identiteta pronađenih usmrćenih policijskih djelatnika proveli su vještačenje otisaka papilarnih linija od 29. srpnja 1991. iz kojeg proizlazi da su ubijeni djelatnici Branko Vuk, Davor Vukas i Zoran Šaronja.
‘Iskaz svjedoka insceniran’
Šest svjedoka iz živog zida svjedočilo je da nisu vidjeli Peru Krnjetu da postupa na štetu hrvatskih policajaca. Samo je jedan svjedok iz živog zida rekao da je vidio optuženog Krnjetu da sudjeluje u mučenju i ubijanju policajaca.
‘Vijeće je utvrdilo da o navedenoj okolnosti ne iskazuje dosljedno jer je u drugom kaznenom postupku iskazujući o istoj okolnosti naveo da nije vidio počinitelje, niti način na koji su oštećenici stradali već je o istim okolnostima saznao naknadno’, piše u presudi.
Miro Kovač: Demografija, biti ili ne biti?
Na sudu su utvrdili da je optuženik Krnjeta bio u selima Zamlača i Struga Banska 26. srpnja 1991. godine kao pripadnik paravojne postrojbe tzv. milicije Krajine, ali nije dokazano da bi tom prilikom postupao na štetu oštećenika na način da bi ih zarobio i razoružao i onda zajedno s ostalima pripadnicima iste postrojbe, tukao, skinuo odjeću i tjerao ih da trče preko livade, a zatim pucao na njih i tako ih usmrtio. Nitko od svjedoka koji su vidjeli postupanje prema oštećenicima odnosno znali za isto, nije vidio optuženika da bi postupao na opisani način, osim svjedoka čiji iskaz u tom dijelu nije prihvaćen točnim i istinitim. Na temelju prethodno citiranog zaključka, donesena je presuda kojom se optuženi Pero Krnjeta oslobađa optužbe jer nije dokazano da je počinio navedeno kazneno djelo.
Ljevica i lijevo liberalni mediji i novinari digli su se na zadnje noge zbog mogućeg povratka Hrvata iz južne Amerike. Ne žele “potomke ustaša”
Odluka o troškovima kaznenog postupka je donesena na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a te oni padaju na teret državnog proračuna. Protiv ove presude stranke su imale pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi pisanim putem, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, pišu 24sata.