Godine su trebale da se na hrvatskoj političkoj pozornici stvori desna politička stranka bez koje nije bila moguća vlast, koja je ušla u vlast s ciljem da implementira svoj program, eliminira iz političkog utjecaja pojedince i stranke koje su bili metastaze, da bi to odmah prosuli i napravili uništenje, raskol, kataklizmu na desnoj političkoj sceni koju sada mora spašavati jedan od tvoraca te stranke. Šteta je napravljena, velika, ogromna, kolosalna, no ljudi su tu da to poprave i popravit će, a oni koji su zbog svojih partikularnih interesa to izazvali, odnijeti će vode Dunava u ropotarnicu povijesti.
Prvo se okrenuo profesor Jurčević, on nije želio sudjelovati u pregovorima koji nisu bili pregovori već skidanje gaća i daj što daš, a sve u cilju ostvarenja osobnih interesa pa se jedini uvjet od njih sazdanih u podeblju knjigu, bio onaj da se dobije podrška za novi mandat gradonačelnika Vukovara. Eliminacija SDSS-a dogodila se tako da se Milorad Pupovac sam povukao na rezervni položaj, ali su ga za to ministri gradonačelnika Vukovara obilato nagradili, više nego što je očekivao, dižući ruke bez prigovora za Operativni plan za nacionalne manjine, točnije rečeno za dijelove srpske nacionalne manjine, one koji su bili dionici agresije na Hrvatsku, a sad je izglasano da ih se za agresiju i zločin nagradi, mirovinama, vraćanjem stanova, izgradnjom “srpskog sveta” u Hrvatskoj, a o financiranju famoznog tjednika Novosti nije se prozborilo ni slova. Bitan je on, gradonačelnik, jučer, danas, sutra.
Ministarstvo kulture, MUP, obrazovanje, sve je to bilo u programu i točke pregovora, sve je to obećano više od 200 000 birača, no ta tema nije ni otvorena, otvorena je samo tema podrške bivšem, sadašnjem i za budućeg gradonačelnika Vukovara. Traženo je ministarstvo demografije, dobiveno je, ali toliko osakaćeno da ministar može samo čitati novine i piti kavu. Stotine tisuća Hrvata iz Južne Amerike čekale su, nisu dočekale, čekat će i nadati se i dalje da se mogu vratiti majci domovini, ali Vukovar je bitniji.
Dobilo se ministarstvo gospodarstva, ogolićeno, razvlašteno, ministarstvo poljoprivrede s profesorom fiskulture ut Travnika, ispravak s diplomom iz Travnika koji ne zna ime ni jednog profesora, zanimljivo, isto kao što je zanimljivo kako poljoprivrednici iz Podravine zaoravaju vagone prvoklasne paprike jer ministar ne zna kako to riješiti, pa se nije usudio ni doći do njih, ali tako je to kad to nije kung fu.
Onda su se dogodili famozni unutarstranački izbori. Bio je to festival demokracije po gradonačelniku, koji je jako dobro proučio idole i političke ideologe komunizma drugove Beriju i Rankovića držeći se parole nije važno kako se glasa već tko broji. Uostalom pa gradonačelnik je svršeni đak škole u Spačvanskoj političkoj školi.
Sve su obećali, napravili nisu ništa, članovi ih se odriču, no oni i dalje prosipaju jeftinu demagogiju i populizam, no polako tonu u dubokom Dunavu, povlače ih virovi i nose u ropotarnicu povijesti.
