Prvo pitanje koji svi postavljaju u ovoj kampanji za predsjednika države između Zorana Milanovića i Dragana Primorca je hoće li izlaznost na ovim izborima biti najmanja u povijesti Hrvatske i kolika će biti razlika između dva kandidata. Izgleda da ova kampanja zanima samo Dragana Primorca da smanji razliku nastalu u prvom krugu, ali razlika je tolika kao da gledate Ferrari pred ciljem i Fiću koji je tek krenuo s starta.
Oni koji bi trebali podržati Primorca i za čije se glasove bori, svoje su odradili u prvom krugu i drugi krug ih opće ne zanima. Stranačka mobilizacija na terenu ne postoji, članove stranke koja je trebala stati iza Primorca, kao i njihove birače, kao i one s desnice izbori su gubljenje vremena.
Kampanja je toliko zanimljiva da se i politički analitičari s njom sprdaju, pa se tako Krešimir Macan i Mate Mijić zabavljaju na tu temu u dnevniku RTL-a, koje prenosi Danas.hr.
Kako ide ona igra – Tko se nije skrio? Primorac je bio, govori Krešo Macan, a Mate Mijić nadodaje- Teško je imati koherentnu kampanju kad imate dvije potpuno suprotne realnosti. Dragan Primorac je nabrijan, a Milanović kulira. Primorac se prikazuje kao boksač, diže rukave, zove na fight, a Milanović s druge strane je potpuno opušten, dobro raspoložen. Jednostavno, njih dvojica igraju potpuno dvije drukčije igre. Primorac igra Mortal Kombat, a Milanović uz karte i bevandu broji valove, tako da to jedno s drugim zapravo nema puno veze.
Glavno pitanje je koliko Primorac može osvojiti u drugom krugu pa tako Krešimir Macan tvrdi: “To ćemo vidjeti jer ne znamo na kraju tko će izaći jer dio nema kampanje pa će dio ljudi ostati doma. Nema mobilizacije ni na jednoj ni na drugoj strani. HDZ je možda više motiviran da dođe do tih 30 posto. Ali možda. Maksimalno je to onda 30 posto za Primorca?”
Mate Mijić na tragu toga nadodaje: – “U stvari, Primorac je u prvom krugu izgubio tu utrku. Sad je pitanje kako će se ona odraziti na HDZ u drugom krugu. HDZ definitivno mora ići barem minimalno preko svog nacionalnog rejtinga da kao stranka spasi obraz.”
Zanimljivi su bili odgovori na pitanje kako je bilo zanimljivo slušati Andreja Plenkovića baš u izbornoj noći kada je rekao da nitko nije želio biti kandidat HDZ-a za predsjedničke izbore, pa tako analitičari kažu:
Krešimir Macan: Ostao je sam zato što je išao kao nezavisni kandidat, onda je odjednom krenuo kao kandidat HDZ-a. Nije bio to loš taj smjer. Plenković je u onom trenutku pokušao tražiti stranačkog kandidata da bi dobio širinu, a onda se pokazalo da na stranačkim kandidatima ne mogu dobiti ni glasače HDZ-a niti ove druge jer su previše liberalni za tu desnu stranu.
Mate Mijić: Plenković je htio naći stranačkog kandidata. Svi ovi spinovi koje čujemo – “nisu htjeli”, “ovi nisu htjeli” – to je stvar da se malo spere odgovornost s njega samoga. Činjenica je da nikome nije bilo formalno ponuđeno od HDZ-ovih teškaša, pa ga nitko nije formalno ni odbio. Plenković je htio neovisnog kandidata jer je htio da zahvati šire od stranke. Pokazalo se da nisu izabrali najbolje rješenje i sad netko za to treba snositi odgovornost.
Krešimir Macan: Bila je rasprava između Primorca i Anušića, i u ovim današnjim okolnostima jasno je da bi Anušić ostvario bolje rezultate.
