Vendi može, Thompson ne može.
Dok se u Hrvatskoj godinama vode rasprave o Thompsonovim koncertima, njegovim pjesmama i simbolima koji prate njegove nastupe, u Zagrebu je za 6. studenoga 2026. najavljen koncert srbijanske pjevačice Vesne Vukelić Vendi. Riječ je o ženi koja je javno iznosila teške optužbe na račun Hrvatske, a njezina veza s Vojislavom Šešeljem, jednim od najpoznatijih političkih aktera velikosrpske politike, također je bila predmet njezinih javnih istupa.
Gdje su sada oni koji inače pomno važu što je u Hrvatskoj dopušteno, a što nije? To je pitanje koje otvara Ivica Granić, upozoravajući na ono što smatra očitim dvostrukim kriterijima.
Vendi je 6. svibnja 2025. u razgovoru za srbijanski portal Alo Hrvatsku nazvala „fašističkom saveznicom”, govorila da se Hrvati „sve vreme voze na našim leđima” te optužila Marka Perkovića Thompsona da promovira „ustašku politiku uperenu protiv Srbije”.
Takve izjave nisu bezazlena prepucavanja o glazbi. Kada netko javno iznosi tako teške kvalifikacije o Hrvatskoj, a potom dolazi nastupati upravo u Hrvatskoj, građani imaju puno pravo pitati što taj nastup predstavlja i zašto bi ga trebali prihvatiti bez ikakve reakcije.
Vendi je bila u ljubavnoj vezi s Vojislavom Šešeljem početkom devedesetih, što su oboje javno potvrdili. Kasnije je govorila da ju je fasciniralo to što je bio predsjednik Srpskog četničkog pokreta.
Šešelj je 2018. pravomoćno osuđen pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju za zločine protiv čovječnosti, uključujući progon, deportaciju i prisilno premještanje u vezi s ratnim događajima u Hrvatskoj. Njegova politička uloga i ratna retorika ostavili su dubok trag u odnosima između hrvatskog i srpskog naroda.
Koncert Vendi najavljen je za 6. studenoga u zagrebačkom prostoru The Hall, uz najavu programa pod nazivom „live show bez filtera”.
Hrvatska je dobra za zaradu, ali ne i za poštovanje?
Granić smatra da bi institucije trebale učiniti sve kako bi se takav nastup spriječio. Njegova je poruka jasna: ne može se istodobno javno omalovažavati Hrvatsku, napadati hrvatske izvođače zbog navodnog promicanja ustaštva, a zatim u Zagrebu očekivati publiku koja će za ulaznice izdvojiti svoj novac.
„Očigledno dotičnoj kod Hrvata ništa ne valja osim hrvatskih eura”, poručuje Granić.
Upravo je tu srž njegova prigovora. Nije riječ samo o tome sviđa li se nekome Vendi ili njezina glazba. Riječ je o odnosu prema zemlji u kojoj želi nastupati i prema ljudima kojima njezine ranije izjave mogu predstavljati uvredu.
Za obitelji poginulih hrvatskih branitelja, ratne stradalnike i ljude koji su prošli strahote Domovinskog rata takve poruke nisu tek još jedan sadržaj na društvenim mrežama. One nose političku i emocionalnu težinu koju nije moguće izbrisati najavom zabavnog programa.
Zabrana ili bojkot?
Postoji, međutim, važna razlika između zahtjeva da se koncert zabrani i prava građana da mu se javno usprotive. U slobodnoj državi organizator može birati izvođače, a građani mogu kupiti ulaznice, prosvjedovati ili bojkotirati događaj. Za zabranu su potrebni konkretna zakonska osnova i postupanje nadležnih tijela u okviru njihovih ovlasti.
To ne znači da javnost mora šutjeti. Naprotiv, organizatori i izvođači moraju računati s time da će njihove izjave i postupci biti predmet javne kritike.
Granićevo pitanje zato nadilazi jedan koncert: primjenjuju li se ista mjerila na sve ili se jedne izvođače javno problematizira, dok se drugima prepušta pozornica bez obzira na njihove ranije poruke?
Poštovanje prema žrtvama Domovinskog rata ne smije biti samo prigodna fraza. Ako se u Hrvatskoj otvara prostor za nastupe osoba koje su javno vrijeđale Hrvatsku, legitimno je zahtijevati objašnjenje, javnu raspravu i odgovornost organizatora.
Sloboda govora ne znači slobodu od kritike, kao što ni protivljenje nekom koncertu samo po sebi ne znači da je zabrana opravdana. No građani imaju pravo postaviti neugodno pitanje: vrijede li ista pravila za sve ili se kriteriji mijenjaju ovisno o tome tko nastupa i tko je meta njegovih izjava?
