Herman Vukušić, ugledni hrvatski psihijatar obratio se javnosti putem video objave jer šutnja više nije opcija. kada se o hrvatskim braniteljima, ljudima koji su stvarali i obranili ovu državu, govori s podcjenjivanjem, prezirom i ideološkim predrasudama, tada je dužnost svakog odgovornog čovjeka ustati i jasno reći: dosta.
Danas vam se obraćam povodom gostovanja povjesničara Hrvoja Klasića na N1 televiziji 6. veljače ove godine. Da podsjetim, N1 televizija je medij na kojem je Boris Dežulović prije nekoliko godina objavio degutantan tekst o gradu Vukovaru u Domovinskom ratu, toliko degutantan da mi se jednostavno gadi izreći njegov naslov.
Često sam gostovao na N1 televiziji do toga dana. Tada sam zatražio da se N1 televizija ispriča za ono što je objavljeno na njihovim mrežnim stranicama i da povuče sporni tekst, što su oni odbili učiniti. Od tada me tamo više nema.
Međutim, izgleda da takav mentalni stav i dalje privlači istomišljenike koji o hrvatskim braniteljima iznose teze koje smatram uvredljivima, degutantnima i neistinitima.
Ovim putem želim skrenuti pozornost na istraživanje Instituta Ivo Pilar pod nazivom „Istinom protiv predrasuda“, koje govori o tome kako hrvatski branitelji doista žive, uključujući i one kojima su odobrene mirovine i određene povlastice. U tom se istraživanju, na velikom uzorku, jasno navodi da je riječ o populaciji koja je u prosjeku siromašnija od ostatka populacije, kako po primanjima, tako i po drugim relevantnim pokazateljima.
U spomenutom istupu izrečena je teza da su branitelji prije rata bili gotovo nitko i ništa, da im je rat dao smisao života, a da su potom poraženi u svakodnevici. Takve tvrdnje zahtijevaju ozbiljan i argumentiran odgovor. Posebno upućujem na studiju magistra Komara i kolegice Elvire Kojić o broju samoubojstava hrvatskih branitelja.
Istina je da su se mnogi branitelji, po povratku iz Domovinskog rata, suočili sa surovom svakodnevicom i brojnim životnim izazovima. No jednako je tako istina da se velik broj njih susretao s nerazumijevanjem i predrasudama dijela javnosti. Upravo negativan odnos društva prema braniteljima, prema rezultatima istraživanja, jedan je od njihovih najvećih problema. Oni koji često doživljavaju predrasude osjećaju i njihove ozbiljne psihosocijalne posljedice.
Kada se u javnom prostoru o braniteljima govori na način koji ih omalovažava, takav diskurs ima konkretan i mjerljiv učinak na njihovo duševno zdravlje. Prema dostupnim podacima, branitelji češće obolijevaju i ranije umiru od ostatka populacije. To nisu političke ocjene, nego činjenice koje proizlaze iz istraživanja.
Na mjesto tih generacija dolaze mlade generacije odgajane u duhu vrijednosti na kojima je utemeljen Domovinski rat — vjera, obitelj i domovina. Te su vrijednosti duboko utkane u identitet moderne hrvatske države.
Za kraj, u spomenutom istupu iznesena je i tvrdnja da su neki pojedinci, nakon ranog odlaska u mirovinu, sudjelovali u trgovini drogom. Smatram da svatko tko ima saznanja o kaznenim djelima, osobito onima koja se odnose na trgovinu narkoticima, ima zakonsku i moralnu obvezu to prijaviti nadležnim institucijama. Upravo zato sam poduzeo odgovarajuće pravne korake kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice.
Odgovornost javne riječi mora vrijediti za sve, bez obzira na akademski status ili medijski prostor u kojem se iznosi. Hrvatski branitelji zaslužuju istinu, poštovanje i dostojanstvo.