Znate li onu narodnu, da kad kod nekoga dragog ideš onda vrata glavom otvaraš jer su ti ruke pune poklona. Tako najdraži premijerov ministar vrata od premijerovog kabineta otvara vrata glavom jer su mu ruke prepune najboljeg voća iz rodne, plodonosne Slavonije. Crvene jabuke iz Borinaca, one najbolje i najslađe, ekološki uzgojene, sočne kruške iz Srijema, grožđe iz Iloka, posebno ono mirisno koje premijer najviše voli, a bude i koja dunja da ju premijer stavi na ormar, ah ta slatka dunja s ormara, brana za sve moljce koji uđu u kabinet.
Zavale se tako premijer i njegov najdraži ministar u fotelju, premijer stavlja slatke mirisne, kao zlato žute zrele kruške u usta i izbaci samo peteljku van. Puni se dok mu master guli i reže jabuke na kockice fosforom, kalijem i magnezijem, a magnezij je najvažniji za anemiju. Još koji grozd mirisnog slatkog grožđa i organizam je pun vitamina, sad može u juriš na Pantovčak. Pomalo gleda svog najdražeg ministra, onako ispod oka dok mu obrve trepere i odjednom ga priupita:
-Ministre, baš si stručan, ti znaš što meni treba, nego: Kaj bi ti štel
A njegov najdraži ministar se uzvrpoljio, uznojio, gurnuo bi ruke kroz kosu, ali avaj, taman je izbrijao glavu. Dok ga znoj oblijeva pomalo mucajući, tiho bi progovorio, ali kopa ga, muči ga, steže ga u trbuhu, a nadulo ga, pusti bi vjetar, ali joj pa ne, bolje da trpi, što da kaže, kako da kaže, ipak tiho progovara
– Ma riječ je o Otoku
-Dobro, reci o kojem je otoku riječ, Brač, Hvar, Mali Lošinj, Cres, to ti ministar s mora sve riješi.
-Ma ne šefe, riječ je o mom Otoku, ja bih štel.
-Što bi ti štel, gukni sokole, sve će da se riješi…
-Ja bih da HDZ u Otoku nema svog kandidata za gradonačelnika. Znaš da moj kandidat postane gradonačelnik, ovaj vaš je malo kompromitiran, a moj je savršen, samo stisnem tipku i on igra. Ima da sve bude po našoj volji.
Premijer se malo uznemirio, počeo se znojiti, hitno mu treba čaša vode, gleda gdje posilni da mu donese bočicu vode, nadulo ga pa mora ispustiti vjetar, taman da ode prema njegovom najdražem ministru. Šokirao se njegovim zahtjevom, a voća treba, treba biti racionalan, mudar.
– Znaš tu imamo veliki problem. Ti znaš tko je županijski šef, on tamo treba svog čovjeka od povjerenja, a znaš da ti nisi baš omiljen, ljudi ti još pamte kazne koje si im kao komunalac naplatio. Osim toga, šef našeg partijskog inkubatora iz Spačvanske šume je još ljut na tebe.
Znaš taj Otok, on ti nije kao morski otok, to ti je zahtjevna sredina, gradonačelnik mora biti i humanitarac, brižan za građane, pogotovo za umirovljenike, naše pritiske umirovljenike, mora im se pomoći, teška su vremena, mirovine male i još ga stalno dobivaju na karte.
Znaš što, nešto ćemo mi smisliti, nego trebam pekmeza, kako stojiš sa šljivama….
Tekst je satiričnog sadržaja i napisan je kao fikcija.
