Sav jad i čemer domaće ljevice demonstrirao je filozof Marko Vučetić u svom najnovijem istupu na luksemburškoj televiziji. U razgovoru s radikalno lijevom voditeljicom, Vučetića nisu zanimali ni Ustav ni zakoni. Umjesto pravnih argumenata, javnosti je servirao kvazifilozofsko iznošenje vlastitih ideoloških frustracija i otvorenih političkih pristranosti.
Oživljavajući staru Titovu mantru da se zakona ne treba držati “kao pijan plota”, Vučetić je pokazao potpuno nepoštivanje Zakona o obrani, točnije članka 69., stavka 5. Umjesto jasnih zakonskih odredbi, on nudi psihijatriju. Predlaže psihološko vještačenje premijera i predsjednika kako bi se utvrdile njihove psihološke strukture i pobude. Kada je riječ o pravu i vladavini zakona, ovaj se filozof u njih razumije kao Mara u krivi k****.
Umjesto paragrafa – jeftine dijagnoze
U toj montiranoj televizijskoj priči, Zoran Milanović je portretiran kao lik s “problemom u naravi” koji se preuranjenim akcijama samoranjava, ali mu se velikodušno pripisuje uloga proricatelja navodne “protudemokratske volje” HDZ-a. Vučetić čak ide toliko daleko da žali što predsjednik akciju nije izveo neposredno prije 14. srpnja kako bi efektom iznenađenja fizički onemogućio odlazak vojnika u Pariz.
S druge strane, Andrej Plenković se crta kao političar s “deficitom demokratskog pogleda i suficitom narcističke strukture”. Optužuje ga se da kroz kontrolu nad institucijama sada želi pokazati moć i nad vojskom, navodno ulazeći u stanje autodestrukcije zbog vlastite “narcističke nemoći”.
Pila naopako i ignoriranje Zakona o obrani
Glavni spin ove argumentacije je klasična pila naopako. Krivnja se nastoji prebaciti na Plenkovića, kojega optužuju za kršenje Ustava jer navodno nije na vrijeme obavijestio Milanovića o pozivu u Pariz. Time se svjesno relativizira svako naknadno Milanovićevo gaženje zakona. Postavlja se lažno pitanje je li zakon jači od Ustava, pri čemu se izravno napadaju pravni stručnjaci koji inzistiraju na proceduri. Kakva glupost – Plenković prema članku 69. nije bio dužan nikoga obavještavati.
Vučetić tvrdi da stručnjaci idu samo s jednom varijablom i ignoriraju širu sliku. Prema njegovoj logici, general Kundid u hijerarhijskom sustavu navodno zna koga treba poslušati bez obzira na propise. Ironizira i poručuje da ako će vojska postupati prema mišljenju pravnika, onda se predsjednika Ustavnog suda može odmah pretvoriti u načelnika Glavnog stožera.
Teatar apsurda i pritisak na vojsku
Ovaj medijski ispad služi i za stvaranje panike te najavu da će Vlada izvesti “pravno i političko nasilje” uz pomoć ustavnih stručnjaka i istrošenih političara. Zbog toga se izravno prozivaju oporba, sveučilišta i Crkva, uz tezu da netko ugrožava stabilnost države. Gledamo čisti teatar apsurda: vrhovni zapovjednik i ratni dezerter izdaje naredbe heroju Domovinskog rata.
Usporedo s tim, generalu Kundidu se unaprijed pokušava definirati prostor za djelovanje. Vučetić tvrdi da general neće predati ostavku jer ona u vojsci proizlazi iz “dezerterskih pobuda, a ne iz želje da se provodi zakon”, usput najavljujući političku osvetu koja mu se navodno sprema. Na samom kraju, javnost se otvoreno poziva na reakciju i otpor zakonitim institucijama, uz huškačku tezu da bi Hrvati – da im je stvarno stalo do vojske – trebali napraviti “efekt iznenađenja Vladi i njenim najavama”.
