Prije ovih kiša, obiđoh prijatelja na jednom salašu u Baranji i dok smo sjedili na terasi i gledali u dvorište vidjeh pijetla kako naganja kokoši i kako je nakostriješio svoje perje. Velim prijatelju- Uh kako bih volio jednog ovakvog mladog, godišnjaka ili dvogodišnjaka, a on meni- Je l’ hoćeš imam tri, evo hoćeš ovog. – Ma što je l’ hoću, daj ga. I tako ga on zakolje, ošuri, pokida perje i ja sretan kući, bit će nešto božansko za ručak, nešto s čim ću nagraditi nepce i svoje i svoje obitelji. Napravit ću Išfiš ili da bolje razumijete paprikaš od starog pijetla, a ovaj je bio relativno mlad-dvogodišnjak. I tako kreće moja avantura, pripremam to jelo po prvi put, nit vodilja mi je pileći paprikaš kojeg sam na stotine puta pripremio.
Prvo sam ubacio u blender dvije velike glavice crvenog luka i usitnio ih, donio kotlić, nogare i zapalio vatru u dvorištu, nisam htio propustiti ugođaj iako sam moga u loncu u kuhinji, ali ovako uz baranjsku graševinu guštati tri sata i gledati kako se pijevac krčka, e to je neprocjenjivo.
Uvijek volim praviti jela naših starih, jer danas u eri konzumerizma i fensi restorana gdje vam vrhunski kuhari pripremaju skupu hranu i dva zalogaja koje strpate u usta, ako moram birati, onda uvijek biram nešto starinsko.
Nekada davno, možda i ne tako davno reći će vam vaše bake, dok još nije bilo hipermarketa i mesa i piletine u izobilju, dok vas mesnica nije čekala iza svakog ćoška ulice, kada se prehranjivala obitelj, pogotovo na selu, za svetac se jela perad, a pijevac je bila delikatesa, on se čuvao za najveće svetkovine. Nekada se kuhao u glinenim posudama, danas već u ekspres loncima, ali nije to to.
I tako ulih ja luk, stavih pijevca isječenog na komada iako su naši stari imali pravilo, koliko čeljadi toliko komada, dodah crvenu baranjsku začinsku papriku, upalih mobitel da mi svira tamburica, natočih čašu baranjske graševine i uživah gledajući kako se moj pijevac krčka i to puna tri sata.
Ako me pitate za sastojke, pa napisah pijevac, crveni luk, voda, sol i crvena začinska paprika, no to nije je sve, skuhajte i rezance od tijsta, on s jajima kakvo koristite za fiš, ipak je to išfiš, a kad je gotovo, onda uživate u okusu piletine, u glodanju bataka koji nema plave kosti, mesu koje morate žvakati i svakim gutljajem uživati u hrani i sjetiti se i reći, naši preci su se znali hraniti i u tome uživati.
