Danas je u 101. godini preminuo Budimir Lončar, jugoslavenski diplomat, poznat kao čovjek koji je uveo embargo Hrvatskoj na naoružanje.
Rođen 1. travnja 1924.) bivši je jugoslavenski diplomat. Bio je posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije, posebni izaslanik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za Pokret nesvrstanih i savjetnik dvojice hrvatskih predsjednika. Pripadnik je narodnooslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu.
U svibnju 1950. postaje jugoslavenski konzul i savjetnik misije pri Ujedinjenim narodima u New Yorku. Od 1956. do 1964. godine načelnik je Grupe za analizu i planiranje pri Državnom sekretarijatu za inozemne poslove u Beogradu.[3] Sudjeluje u pripremama za prvu konferenciju nesvrstanih 1961. u Beogradu i u radu druge konferencije 1964. u Kairu.[3] U Indoneziji je ambasador od 1965. godine, za vrijeme Suhartovog vojnog prevrata i svrgnuća predsjednika Sukarna.[3]
Godine 1969. vraća se u Beograd kao specijalni savjetnik ministra vanjskih poslova SFRJ. U Bonnu je veleposlanik za SR Njemačku od 1973. do 1977. godine. Veleposlanikom SFRJ u Sjedinjenim Američkim Državama imenovan je 1979. godine. U Washingtonu ostaje do 1984. kada postaje zamjenik ministra vanjskih poslova Raifa Dizdarevića, a 1987., kao hrvatski kadar, i njegov nasljednik. Bio je bliski suradnik saveznog premijera Ante Markovića. U studenom 1991. podnosi neopozivu protestnu ostavku i napušta Beograd.
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Butros Butros-Gali imenuje ga 1993. svojim posebnim izaslanikom u Pokretu nesvrstanih, u kojem je bio prisutan još od 1960-ih.[1] Savjetnik je hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića od 2000. godine i predsjednik Savjeta za vanjsku politiku i međunarodne odnose predsjednika Ive Josipovića.
