Kad god se u medijima otvori tema zdravstva, emocije s pravom skoče na tristoti stupanj. No, jedno je opravdana briga za pacijente, a nešto sasvim drugo jeftino skupljanje političkih bodova na onkološkim bolesnicima.
Ivana Kekin već godinama gradi karijeru na borbi protiv privatnog zdravstva, a Medikol joj služi kao dežurna meta. Ali što se dogodi kada maknemo ideološke naočale i pogledamo gole medicinske, logističke i povijesne činjenice?
Robert Čulina, umirovljeni časnik hrvatske vojske rastavio je saborsku zastupnicu stranke Možemo u svojoj podužoj analizi objavljenoj na društvenim mrežama. U nastavku prenosim analizu Roberta Čuline:
„Kako Ivana Kekin populizmom o Medikolu prešućuje stvarnu sliku hrvatskog zdravstva!
Zastupnica i političarka Ivana Kekin već godinama u fokusu svoje političke platforme drži borbu protiv privatizacije zdravstva. Kao glavni simbol te borbe redovito ističe Polikliniku Medikol, optužujući državu da milijunskim ugovorima za PET/CT pretrage svjesno uništava javni sustav na račun privatnika. Međutim, kada se politička retorika ogoli i suoči s medicinskim, logističkim i povijesnim činjenicama, postaje očito da Ivana Kekin u javnosti stvara iskrivljenu sliku, koristeći osjetljivu temu onkoloških bolesnika za prikupljanje jeftinih političkih bodova.
Pacijenti pamte kalvariju odlazaka u Graz!
Najveći demantij rigidne ideologije Ivane Kekin jesu sami pacijenti, a ponajviše roditelji djece oboljele od malignih bolesti koji imaju dovoljno dugo pamćenje. Prije nego što je privatnim kapitalom i ugovorom s HZZO-om u Hrvatskoj uspostavljena stabilna PET/CT dijagnostika, ova je pretraga za naše građane bila teška kalvarija.
Hrvatski pacijenti, uključujući i onu najranjiviju, najteže oboljelu djecu s odjela dječje onkologije, morali su na PET/CT preglede putovati u Graz u Austriju. Za bolesno dijete to nije bio običan put nego se radilo o logistički i emocionalno iscrpljujućim putovanjima koja su se morala organizirati uz pratnju kompletnih medicinskih ekipa liječnika i medicinskih sestara u vozilima hitne pomoći. Država je te odlaske i preglede u inozemstvu stranim klinikama plaćala suhim zlatom, dok su obitelji prolazile kroz nezamisliv stres.
Danas ti isti pacijenti i djeca pretragu obavljaju u svojoj zemlji, u vrhunskim uvjetima, najčešće unutar nekoliko dana i potpuno besplatno na teret HZZO-a. Roditelji koji su prošli dramu Graza itekako prepoznaju opasnost politike koja bi ih, radi ideološke čistoće, ponovno mogla gurnuti u slične situacije.
Iluzija o besplatnim uređajima u javnim bolnicama!
Druga ključna teza Ivane Kekin glasi da bismo novcem koji dajemo Medikolu svake godine mogli kupiti nekoliko PET/CT uređaja za javne bolnice. Ova tvrdnja pati od teškog populizma jer namjerno prešućuje da kupnja samog uređaja rješava tek manji dio problema. Kako bi PET/CT uređaj u javnoj bolnici uopće funkcionirao, javni sustav mora osigurati deficitarni kadar poput specijalista nuklearne medicine i radiologa, platiti skupe godišnje ugovore o održavanju te uložiti milijune u građevinsko prilagođavanje prostora i zaštitu od zračenja.
Kekin svjesno ignorira činjenicu da javni sustav često pati od kronične neučinkovitosti. Kada država kupi uređaj, kvarovi se zbog komplicirane javne nabave rješavaju mjesecima, a hladni pogon plaća se neovisno o tome radi li uređaj ili stoji. Kod privatnika država plaća isključivo izvršenu uslugu odnosno očitan nalaz, dok sav rizik kvarova, amortizacije i novih investicija snosi privatni kapital.
Prešućivanje ključnog problema proizvodnje goriva za uređaje!
Najveća manjkavost u narativu Ivane Kekin jeste potpuno ignoriranje problematike ciklotrona i proizvodnje radiofarmaka, to jest kontrasta bez kojeg su PET/CT uređaji tek skupo i beskorisno željezo.
Hrvatska javna administracija je još prije petnaestak godina upropastila projekt državnog ciklotrona na Institutu Ruđer Bošković. Privatni investitori u sklopu Medikola uložili su milijune u pokretanje te specifične nuklearne proizvodnje i danas su jedini registrirani proizvođač tog kontrasta u zemlji. Čak i kada bi država, kako Kekin predlaže, sutra kupila još pet PET/CT uređaja za javne bolnice, te bolnice bi taj kontrast i dalje morale kupovati od Medikola. Alternativa je uvoz iz inozemstva koji je, zbog kratkog vremena poluraspada radioaktivnog izotopa od svega 110 minuta, ekonomski sulud i logistički neizvediv za svakodnevni rad. Govoriti o izbacivanju privatnika bez rješenja za proizvodnju kontrasta predstavlja svjesno obmanjivanje javnosti.
Između sumnji u pogodovanje i trome realnosti sustava!
U svakom poslu u kojem država sklapa višemilijunske ugovore s privatnim poduzetnicima uvijek su moguće zakulisne manipulacije i politička pogodovanja. To je legitimna sumnja koju treba istraživati i nadzirati. Međutim, u slučaju uvođenja PET/CT tehnologije u Hrvatsku, situacija puno više nalikuje na brzu i agilnu reakciju privatnog sektora i stranih investitora nasuprot kroničnoj tromosti javnog zdravstvenog sustava.
Dok je državna administracija godinama sastančila, pisala strategije, gubila novac na propalim projektima i utapala se u vlastitoj birokraciji, privatni kapital je prepoznao potrebu na tržištu, preuzeo golem financijski rizik, izgradio nuklearne bunkere i doveo vrhunsku tehnologiju pacijentima. Kriviti privatni sektor i investicijske fondove zato što su prepoznali nesposobnost države da sama riješi problem onkoloških bolesnika potpuno je promašena teza. Da se čekalo tromi javni sustav, tisuće pacijenata nikada ne bi dočekale svoju pravovremenu dijagnozu. Rigidna zabrana privatno-javnog partnerstva koju zagovara Kekin stoga ne bi kaznila navodne profitere, nego bi išla izravno na štetu pacijenata koji ovise o brzini sustava.
Financijski aranžmani između HZZO-a i privatnih poliklinika legitimna su tema za političku raspravu, analizu i strogi nadzor. Međutim, rješenje koje nudi Ivana Kekin, u obliku slijepe zabrane suradnje s privatnim sektorom vođene čistom ideologijom, u praksi nije u interesu pacijenata.
Prikazivanjem Medikola kao pukog parazita na javnom novcu, Kekin prešućuje da privatni sektor u ovom trenutku drži logističku i proizvodnu kralježnicu onkološke dijagnostike u Hrvatskoj. Njen populizam nudi brza i dopadljiva rješenja, ali iza njih se krije opasno nerazumijevanje funkcioniranja nuklearne medicine, koje bi u realnosti najskuplje platili upravo oni najranjiviji, odnosno onkološki bolesnici i njihove obitelji.
A uz sve navedeno zastupnica Kekin i ekipa oko nje ne ulijevaju povjerenje stručnosti kod analize i postavljanja kompliciranih poslovnih procesa već jeftinim videouradcima šire defetizam i obmanjuje građane poglavito onkološke pacijente!“
