Dragan Primorac može biti oktroirani kandidat Andreja Plenkovića i njegovog HDZ-a, ali on nije kandidat autentičnog HDZ-a i biračkog tijela te stranke.
Osoba koju je HDZ-u nametnuo Andrej Plenković nema nikakve veze s biračkim tijelom stožerne stranke hrvatskog naroda. Oni je isključivi kandidat Plenkovića i ljudi kojima su veliki i zaslužni građani Hrvatske Stipe Mesić, Ivo Josipović, Rade Šerbedžija, Budo Lončar, Joža Manolić. Primorac je kandidat prošlosti i to one koju hrvatski birači žele zaboraviti, dio sustava iz bivše države, nametnut voljom predsjednika HDZ-a članovima stranke i pokušaja da se nametne hrvatskom narodu, biračkom korpusu, Plenkovićev kandidat neće proći, onaj tko šuruje sa Stipom Mesićem nije poželjan kandidat Hrvatima. Plenkoviću treba protivnik, netko s kim se može svađati, njemu ne treba poslušnik, s poslušnikom možeš manipulirat, ali ne možeš održavati podignute tenzije i zaoštrene tenzija da bi sebe izdizao i kontrolirao vlast. Primorac je žrtveno janje, janje koje je pristalo da bude žrtvovano.
Hrvatskoj ne treba isfrustrirani šmrkavac koji trenutno stoluje na Pantovčaku i kad nema s kom svađa se s paunovima. Hrvatskoj ne treba ni Plenkovićev nametnuti, oktroirani kandidat da bude marioneta, ni kvazi desničarka ni anarhistička ljevičarka iz stranke Možemo. Hrvatska treba predsjednika s kičmom, s stavom, s prohrvatskim stavovima, s osjećajem za narod, osoba iz naroda za narod, treba joj autentični hrvatski predsjednički kandidat, osoba bez mrlje u karijeri i osoba koja će ujediniti neujedinjeno, spojiti nespojivo, vrati nadu i vjeru hrvatskom narodu u vođe i biti vođa, vođa hrvatske države i hrvatskog naroda, svih onih kojima je Hrvatska sveti dom.
Nitko od do sada najavljenih kandidata za predsjednika hrvatske države, osim jedne osobe nije autentičnih kandidata hrvatskog naroda. Svi oni osim jedne osobe su politički kalkulanti i nečiji igrači s klupe. Neki igraju na razbijanju upravo tog autentičnog biračkog tijela, a neki su igrači koji će pomoći Milanoviću poput Selak Raspudić, ili Ivane Kekin. Cijelaova politička igra je sukobiti Milanovića i Primorca u drugom krugu, spojiti dva kandidata jedne partije s lijevim i takozvanim desnim krilom. Ako je nekada u HDZ-u postojalo desno krilo, ono već godinama ne postoji, odsjekao ga je Plenković, nesvjestan da ptica bez oba krila ne može letjeti, no hrvatski narod ima nekog tko može letjeti i slobodno kružiti i bdjeti nad hrvatskim narodom i hrvatskom državom.
Hrvatska ima svoju pticu slobodnih krila, onu koja će letjeti iznad domovine i voditi brigu o narodu i državi. Pticu koja će kao sivi soko biti visoko, nedohvatljivo za sve one kojima smeta ona i hrvatski narod. Hrvatska ima svoju heroinu, hrvatska ima svog autohtonog kandidata koju ne zanima što može uzeti od naroda i države, već pita i želi napraviti ono što želi od nje narod i država. Hrvatska ima svog autohtonog kandidata, ženu, majku, znanstvenicu. Hrvatska napokon ima nekoga iz naroda, Hrvatska i njeni građani imaju Branku Lozo.