Kažu da bolest nije sve što boli, a to je očito slučaj i kod Glavnog tajnika Domovinskog pokreta Josipa Dabre. Veliki strah uvukao se među vodstvo Domovinskog pokreta koji očito u strahu, pa se postavlja pitanje i otvara sumnja da se radi o težem patološkom obliku koji svojim djelovanjem potiče razvoj malignog narcizma, a naviše se manifestirao kod Josipa Dabre koji svojim statusom na svojoj Facebook stranici u samo par rečenica to demonstrira.
Maligni narcizam je oblik karakterne patologije u kojoj je osoba sama sebi najvažnija i sve svoje potrebe pretpostavlja nad potrebama bliže i šire zajednice. Takve osobe prijateljstva i društvene veze gledaju isključivo u smislu sredstava za ostvarenje svojih ciljeva i žive u svijetu “magičnog razmišljanja” po kojem su oni nešto posebno i bolje od ostatka društva, te im je sve dozvoljeno.
“Dabro je svojim dosadašnjim javnim djelovanjem više puta jasno demonstrirao elemente malignog narcizma, te bih mu ja preporučio da kao javna osoba ubuduće malo poradi na sebi”, kaže dr. Herman Vukušić
Josip Dabro svojim ponašanjem u prošlosti, počevši od nekontroliranog korištenja vatrenog oružja poput pucanja iz jurećeg automobila pištoljem ili korištenje automatskog oružja i to u prisustvu djece pokazuje da postoje elementi sumnje u želju za dokazivanjem nekomu ili radi nečega, te opsesiju postojanja podvojene osobnosti.
Posebno je zanimljiv njegov odnos s Mariom Radićem, nekadašnjim stranačkim, ali poslovnim šefom prema kojem se Dabro ponaša kontra Božjih zapovijedi pa umjesto izreke „Tko tebe kamenom ti njega kruhom, Dabro primjenjuje kontra izreku „Tko tebe kruhom ti njega kamenom”.
Očito da je čitav Dabrin život, njegov životopis pomalo suspektan. Tako nitko nikada nije vidio Dabrinu diplomu, kako onu iz Zagreba, tako i onu it Travnika, ali umjesto diplome pojavljuje se nekakva potvrda o završenom studiju za čiju vjerodostojnost smo tražili potvrdu Sveučilišta u Zagrebu pa je nismo dobili i tim više se sumnja u vjerodostojnost povećava. Bilo je za očekivati da Dabro sam pokaže diplomu, kako onu iz Zagreba tako i onu iz Travnika da nestanu bilo kakve sumnje o vjerodostojnosti. Bez te originalne diplome možemo samo postavljati hipotetska pitanja je li Dabri za upis na Sveučilište u Travniku bila dovoljna potvrda ili samo osobna iskaznica.
Politika je kao i sport, postoje porazi i pobjede, sve ih primaš dostojanstveno, a postoji i izreka „u pojedi se ne uzvisi, a u porazi ne ponizi”. Nema sumnje da je Dabro shvatio da će Domovinski pokret u Vukovaru doživjeti poraz i Dabro se već ponizio i to ne prvi put.