Otkrivanje masovne grobnice kod Vojnića, o kojoj je izvijestio Ivan Penava, nije samo još jedan strašan podsjetnik na mračnu prošlost. Riječ je o još jednoj potvrdi da Hrvatska nikada nije do kraja raskrstila s nasljeđem komunističkog totalitarizma. Ako se pokaže da je riječ o 1200 do 2000 žrtava koje su nakon rata likvidirane i zazidane u tunelu uskotračne pruge, onda to nije tek arheološko ili povijesno pitanje, to je pitanje moralne i političke odgovornosti.
Kako prenosi Hina, Penava je na konferenciji za novinare u Saboru rekao: “Na lokaciji u blizini Vojnića, u šumi Biljeg, imamo vrlo ozbiljne indicije o pronalasku masovne grobnice iz Drugog svjetskog rata, odnosno poraća, a riječ je o između 1200 i 2000 žrtava ukopanih i zazidanih u tunelu uskotračne pruge koja se nekad koristila za izvlačenje drva.” Ako se te indicije potvrde, država bi trebala istražiti okolnosti i utvrditi broj i identitet žrtava. Penava je dodao da bi to bio “još jedan u nizu dokaza o monstruoznom režimu kojemu je bilo sasvim normalno likvidirati i zazidati ljude, a potom ubijati one koji su pokušali komemorirati i govoriti istinu o njima.”
No što nam govori činjenica da ni nakon tri desetljeća demokracije nismo donijeli zakon o lustraciji, da komunistička obilježja slobodno egzistiraju u javnom prostoru, a stranka koja je pravni sljednik Saveza komunista Hrvatske i dalje pretendira na moralni autoritet u društvu? Možemo li se uopće nazivati zrelom demokracijom dok se tolerira nasljeđe režima koji je sustavno ubijao, zatvarao i progonio vlastite građane?
Europa je na ova pitanja odavno dala odgovor. Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, baltičke zemlje, sve su one jasno zabranile komunističke simbole i onemogućile političko djelovanje stranaka koje se pozivaju na nasljeđe totalitarizma. Njemačka je kroz proces denacifikacije pokazala kako se država mora obračunati s jednom zločinačkom ideologijom. Hrvatska je, međutim, ostala pola puta, bez lustracije, bez zabrana, bez jasne osude.
TIHOMIR DUJMOVIĆ- BEZ CENZURE Hoće li Putin odlikovati Milanovića?
Vrijeme je da se prestane s relativizacijom i dvostrukim mjerilima. Ako je u demokratskom svijetu nezamislivo isticati nacističke simbole, zašto bi u Hrvatskoj i dalje bilo dopušteno isticati crvenu zvijezdu ili veličati Tita? Ako priznajemo da su žrtve jednako vrijedne, onda moramo jednako osuditi i zločine koji su ih stvorili – bez obzira na to jesu li ih počinili fašisti ili komunisti.
SDP, kao pravni sljednik SKH, mora se jasno odrediti. Ili će raskrstiti s nasljeđem totalitarnog režima i prestati biti talac povijesti, ili će i dalje nositi pečat stranke koja baštini zločinačko nasljeđe. Hrvatsko društvo pak mora odlučiti želi li i dalje šutjeti nad masovnim grobnicama ili napokon otvoriti istinu, koliko god ona bila bolna.
Otkrivanje grobnice u šumi Biljeg, o kojem izvještava Hina, nije samo vijest – to je poziv na odgovornost. Vrijeme je da Hrvatska prestane zatvarati oči i da, poput svojih europskih susjeda, jasno i nedvosmisleno zabrani komunističke simbole, stranke i ideologije. Sve drugo znači nastaviti živjeti u laži i ponižavati žrtve koje još čekaju pravdu.
Hoćemo li opet šutjeti, ili ćemo napokon reći: dosta?
