Hodnici Sabora tog dana vrvili su šaptom. Svaki zastupnik šaptao je susjedu: “Jesi li vidio? To nije zastupnik, to je definicija standardne cigle, 25 centimetara, točno po mjeri!”
Mladi zastupnik, još uvijek zbunjen saborskom atmosferom, tiho je mislio: “Pa zar ovdje raspravljamo o zakonima ili… o proporcijama?”
U kafiću, dok se espresso širio, političke rasprave pale su u drugi plan. “Zakon o proračunu? Koji zakon?” šaptala je jedna kolegica. “Ne, pogledaj hodnik. Ako je to cigla, ja ne znam što će biti sa zakonom privlačnosti!” odgovorila je druga.
Dok se glasovalo, svi su skrivali poglede iza papira i laptopa. “Hoće li zakon proći?” pitao je predsjednik Sabora. “Ako ne prođe, bar ćemo imati quorum koji se pamti… i to u centimetar do centimetra,” šaptali su iz klupa.
Na pauzi hodnik je bio scena prave drame: mjerenja, usporedbe i tihi komentari. “Rekao sam ti, to je standardna cigla… ali impresivna.” “Impresivna? Ovo je više od zakona fizike!”
Jedan zastupnik, pokušavajući održati ozbiljnost, donosi prijedlog novog zakona: “Predlažem da sva saborska sjednica traje koliko i standardna cigla – 25 centimetara u… ne, čekaj, to ne vrijedi u minutama!” Svi šute, a zatim se čuje tihi smijeh.
Novinari kasnije pišu: “Sabor danas donosi zakone koji možda neće utjecati na proračun, ali će definitivno utjecati na… saborsku atmosferu. Standardna cigla od 25 centimetara postala je predmet pažnje koji nadmašuje i najkompliciranije amandmane.”
Dok se zastupnici pripremaju za iduću sjednicu, hodnici se polako prazne, ali šaptanje se nastavlja: “Čekaj da vidimo što će sutra biti na dnevnom redu… i u centimetrima.”
I tako, u Saboru dimenzije ponekad nadjačaju politike. Zakoni dolaze i prolaze, ali standardna cigla od 25 centimetara ostaje trajna mjera… ne samo u hodnicima, već i u srcima (i šaptavim komentarima) saborskih kolega.