U vremenu kada se u Hrvatskoj sve češće istina mjeri po političkoj podobnosti, a vrijednost osobe po tome tko je citira, priča o „dvije Vlatke“ postaje simbol mnogo šire pojave. Ona nije tek usporedba dviju žena istog imena, nego ogledalo društva koje se sve teže nosi s vlastitim podjelama. U medijskom i javnom prostoru, kriteriji stručnosti, rada i postignuća često ustupaju mjesto ideološkim etiketama i površnim dojmovima. Tako se događa da jedni bivaju prešućeni upravo zbog znanja i integriteta, dok drugi, bez obzira na manjak kompetencija, postaju glasnogovornici „napredne“ Hrvatske. Jedna je ocvala koja ima i tarifu javno objavljenu na Instagramu, a druga je žena s integritetom, znanstvenica i borac za istinu koja mnogima ne odgovara, među njima i onoj drugoj Vlatki.
Izvor: Facebook/Vlatka Vukelić
Tekst koji slijedi, iako nastao prije nekoliko godina, a napisao ga je Ivan Pletikos danas zvuči još aktualnije. On ne govori samo o dvjema osobama, već o dvjema Hrvatskama – onoj koja radi, stvara i misli svojom glavom, i onoj koja živi od medijskog privida i ideoloških parola.
Foto Instagram
“DVIJE VLATKE
Ovo sam napisao pred tri godine i godinama postaje sve aktualnije. Tada je Vlatka Vukelić tek počinjala ljutiti naše Vladare Narativa pa alarmističke policija još nije uspjela skupiti dokaze. Sada vidimo da su vrijedno i marno radili.
Dolje je tekst iz 2022.g.
Jedna je Vlatka Vukelić profesorica doktorica znanosti (čujem i najnovije Dekanica na Hrvatskim studijima), simbol uspješnosti, izvrsnosti, a ako mene pitate i ljepote i šarma. Iako ima sve ove atribute i dokaze ljudske i profesionalne kvalitete, te je dokazano uspješno savladala najstrože kriterije izvrsnosti, ona kao desničarka, ognjištarka i zatucana kleronacionalistkinja nije podobna postojati za mainstream medije koji se nekim čudom zovu hrvatskima. Nju ne pitaju za mišljenje u struci za koju je dokazala kompetentnost, a kamo li za ostala pitanja.
Druga je Vlatka Pokos. Desetljeće starija od prve i iako je debelo zašla u šesto desetljeće života još uvijek igra na jedinu kvalitetu kojom se probijala kroz život: dugi jezik & etc…
U njezinim biografijama ne možemo nikako naći ijednu završenu školu (osim očite doktorske disertacije u nekim predmetima škole života), a najveći su joj uspjesi, glazbeni hitovi: “Kad će petak”, “Ja te dobro znam” i “Još imam potrebu”!
Tim svim svojim kvalitetama ona je postala frontalno lice i skoro glasnogovornica, one civilizirane, obrazovane, napredne, urbane, kompetentne, svijetle, budne i vesele antifašističke europejske Hrvatske i istih takvih mainstream medija u njoj. Njoj se oni obraćaju u svim životnim i ključnim trenutcima našega burnog političkog i društvenog života, da svojim umnim mišljenjem dadne pravorijek u ovim teškim i odsutnim bitkama između napredne europske Hrvatske i zatucane ognjištarske klerofašističke Hrvatske!
Naprijed Vlatka! Dolje Vlatka!