Najnoviji rezultati Crodemoskopa pokazuju da se politička slika u Hrvatskoj postupno, ali jasno mijenja. Vladajući HDZ i dalje je pojedinačno najjača stranka, no treći mjesec zaredom bilježi pad potpore. Nakon rujanskih 28,16 posto, sada je na nešto iznad 26 posto, čime se potvrđuje trend slabljenja dominantne pozicije. Što HDZ mora napraviti da se trend promijeni, puno ili ništa.
S druge strane, SDP nastavlja blagi, ali stabilan rast. S gotovo 23 posto podrške, socijaldemokrati su čvrsto na drugom mjestu i učvršćuju status glavne alternative vladajućima. Možemo!, iako nije izričito naveden u ovom mjerenju, prema ranijim anketama stabilno drži između 8 i 9 posto, što im omogućuje da ostanu treća relevantna politička snaga na nacionalnoj razini, nopravo pitanje je tko je ključni igrač na ljevici, SDP ili Možemo.
Kumulativni potencijal ljevice
Zbroj rezultata SDP-a i Možemo! daje okvirno 31 do 32 posto podrške – što je više od aktualne razine potpore HDZ-u.
Ova činjenica pokazuje da, iako pojedinačno HDZ još uvijek vodi, lijevi blok u zbiru ima veći politički potencijal i predstavlja realnu alternativu vlasti, no podjela Hrvatske na izborne jedinice postavlja pitanje može li ljevica nadoknaditi rezultate JDZ-a na isoku Hrvatske i u Dalmaciji.
U kombinaciji s nekoliko manjih, ideološki kompatibilnih stranaka (poput Centra ili IDS-a, koji imaju po 1–1,5 posto), ljevičarski spektar bi mogao dosegnuti 33–34 posto, što bi u izbornim okolnostima uz mobilizaciju neodlučnih moglo značiti relativnu većinu mandata.
HDZ-ov ograničeni koalicijski kapacitet može predstavljati problem i to veliki, ali HDZ je poznat po tome da pojede svoje koalicijske partnere, hoće li ih to koštati?
Most stagnira na 6,6 posto, bez jasne spremnosti na novu suradnju s HDZ-om, ali niti s ljevicom, oni su vječna stranka u oporbi.
Sve ostale desno-centrističke i liberalne opcije (HSLS, HNS, Pravo i pravda, Domino, Centar, DP) su oko 2 ili tek oko 1 posto, što ih čini irelevantnima za formiranje ozbiljne parlamentarne većine, no kao priljepak nekome zahvaljujući izbornom sustavu mogu biti ključ većine.
Neodlučni birači – ključni rezervoar koji vječno kalkulira, galami, a na izbore ne izlazi.
U konačnici, može se zaključiti da se političko raspoloženje birača pomaknulo ulijevo. Hrvatska ne pokazuje želju za radikalnom promjenom, ali raste potpora lijevim opcijama i umor od dugogodišnje HDZ-ove vlasti. Ako se ovaj trend nastavi, idući izbori mogli bi označiti početak ozbiljnije redistribucije političke moći u smjeru lijevog centra, no nikada ne treba otpisivati mašineriju zvanu HDZ.