Europa je prošloga tjedna razmatrala koje bi mehanizme mogla iskoristiti kako bi odvratila američkog predsjednika Donalda Trumpa od prijetnji o preuzimanju Grenlanda od Danske.
Iako Trump trenutačno poručuje da neće uvesti ranije najavljene carine europskim partnerima, dio političara smatra da postoji snažan adut u slučaju da ponovno promijeni stav: mogući bojkot Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., piše Politico.
Turnir koji će zajednički ugostiti SAD, Meksiko i Kanada predstavlja važan simbol američke „meke moći“, osobito za Trumpa. Izostanak europskih reprezentacija bio bi presedan bez presedana i ozbiljno bi umanjio sportski, ali i politički značaj natjecanja, piše N1.
„Očito je koliko mu je Svjetsko prvenstvo važno“, izjavio je za Politico Adam Hodge, bivši dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost u vrijeme Joea Bidena. „Sudjelovanje europskih reprezentacija predstavlja polugu na koju bi Trump reagirao, osobito ako se odnosi preko Atlantika nastave pogoršavati.“
Dok Trumpove ambicije prema Grenlandu izazivaju zabrinutost na međunarodnoj razini, političari koji razmatraju ovu ideju naglašavaju da bi eventualna odluka o bojkotu bila u rukama nacionalnih nogometnih saveza, a ne vlada.
„Sudjelovanje ili bojkot velikih sportskih događaja isključivo je u nadležnosti sportskih organizacija, a ne političkih struktura“, poručila je za AFP njemačka državna tajnica za sport Christiane Schenderlein. Slično stajalište iznijelo je i francusko ministarstvo sporta, navodeći da trenutačno ne postoje planovi za bojkot.
Ozbiljne financijske posljedice
To znači da bi, barem zasad, relativno mali broj europskih nogometnih dužnosnika iz zemalja koje su se već plasirale na prvenstvo imao moć ozbiljno narušiti jedan od ključnih Trumpovih međunarodnih projekata u drugom mandatu, uz Olimpijske igre u Los Angelesu 2028.
Iako javnosti možda nisu široko poznati, čelnici poput Španjolca Rafaela Louzána, Engleskinje Debbie Hewitt ili Nizozemca Franka Paauwa potencijalno bi mogli imati veći utjecaj na Trumpa nego sama Europska komisija sa svojim trgovinskim mjerama.
„Svjetsko prvenstvo bez europskih reprezentacija bilo bi sportski gotovo bezvrijedno. Osim Brazila i Argentine, gotovo svi kandidati za sam vrh svjetskog nogometa dolaze iz Europe. Posljedice bi bile i goleme financijske štete za FIFA-u“, upozorio je Miguel Maduro, bivši predsjednik FIFA-inog Odbora za upravljanje.
Pojedini europski nogometni čelnici već su ranije pokazali spremnost na političko djelovanje. Predsjednica Norveškog nogometnog saveza Lise Klaveness javno je istupala o pravima LGBTQ+ osoba i položaju migrantskih radnika uoči Svjetskog prvenstva 2022., dok je Nogometni savez Irske zagovarao suspenziju Izraela iz međunarodnih natjecanja prije sklapanja mirovnog sporazuma za Gazu.
„Nogomet nikada nije bio samo igra“, napisao je u rujnu u otvorenom pismu predsjednik Turskog nogometnog saveza Ibrahim Haciosmanoglu, pozivajući kolege na isključenje Izraela.
Na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu Trump je pokušao ublažiti napetosti, tvrdeći da nema namjeru koristiti vojnu silu kako bi preuzeo Grenland. Ipak, istodobno je ponovio da želi taj teritorij te pozvao na „hitne pregovore“ s europskim čelnicima.
Takve poruke nisu uvjerile brojne europske političare, koji sve glasnije zagovaraju oštriji pristup prema Washingtonu.
„Možemo li uopće zamisliti da sudjelujemo na Svjetskom prvenstvu u zemlji koja prijeti susjedima, razmatra invaziju Grenlanda, krši međunarodno pravo, potkopava UN, ograničava prava oporbe, zabranjuje dolazak navijačima iz brojnih zemalja i planira uklanjanje LGBT simbola sa stadiona?“, zapitao se francuski zastupnik ljevice Eric Coquerel.
Sličan stav iznio je i njemački konzervativni političar Roderich Kiesewetter, koji je poručio da bi u slučaju realizacije Trumpovih prijetnji Grenlandu i trgovinskog sukoba s EU-om sudjelovanje Europe na Svjetskom prvenstvu bilo teško zamislivo.
Pozivi na bojkot nisu novost — Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. i ono u Kataru 2022. također su bili pod pritiskom zbog političkih i ljudskopravaških razloga. No nijedan od tih bojkota nije se ostvario.
Ipak, potencijalno nasilno preuzimanje Grenlanda predstavljalo bi situaciju bez suvremenog presedana, koja bi Europu mogla gurnuti prema dosad nezamislivim potezima.