Ivan Kujundžić opet piše bez rukavica. Dok se u Zagrebu prodaje priča o „europskim vrijednostima“, po Hrvatskoj se bez problema šeta i govori ekipa koja gura staru, potrošenu, ali očito nikad pokopanu velikosrpsku agendu. I to ne potiho, nego glasno, bahato i bez trunke poštovanja prema državi u kojoj su, gosti. Negira se agresija, relativizira rat, priziva se propala tvorevina i prodaju se bajke o „našim zemljama“, kao da je 1995. bila jučer, a ne povijesna točka na kojoj je priča završila. E, neće ići gospodo gosti. Hrvatska nije ničija pozornica za političko guslanje i separatističke snove. Tko ovdje širi otrov, huška i briše granice, zna se gdje su vrata. I zna se u kojem smjeru se ide: prema granici, van iz Hrvatske i to trajno, s kartom u jednom smjeru.
Dok Plenković spašava europske pučane po Hrvatskoj maršira „Akademija svetosavlja“ kolo na okolo srpskog sveta.
Ej, StaniVukoviću — ovo je Hrvatska!
To mora biti poruka Plenkovića i cijele Hrvatske.
Dvoji gosti u Hrvatskoj: jedni pučani, drugi prečani.
U Zagrebu se održava summit pučana za „spas majke Europe“ — snovi nad snovima, ali teško ostvarivi, urušeni u dobu, rodu i spolu; jednostavno — ocvalo.
A drugi gosti, ovi prečani, u kolu „navijeni“: slava svetom Savi, svetosavlju uvezenom u Republiku Hrvatsku bez carine i ikakve kontrole, kroz svojevrsni kulturni Schengen „svetosavskih akademija“, i to u više mjesta diljem Hrvatske. Kako kaže stanoviti gradonačelnik — „gost“ u RH — okupili su se ovdje, u „našim zemljama“.
Izjava tog notornog velikosrpskog „junaka“ novi je pokušaj podmetanja kukavičjeg jajeta Srbima u Hrvatskoj. To je zapravo guslarski rekvijem poraženog velikosrpstva i četništva, onog, poraženog u Oluji 1995., kojom je trajno riješeno „vekovno pitanje četništva“ u Hrvatskoj i otvorena prilika za novi suživot sa svima.
Ali on ne staje.
Ej, StaniVukoviću, usred Hrvatske pozivaš na nezaborav protuustavne tvorevine tzv. Republike Srpske Krajine. Pozivaš na što — na ujedinjenje „srpskog sveta“?
Poruka hrvatskim vlastima: u čije ime je ovaj čovjek pozvan i u ime čega nastupa? Očito je da je od nekoga pozvan i „konzultiran“. Zna li o tome što Milorad Pupovac i njegova ekipa? Do danas nisam čuo niti vidio reakciju struktura vlasti ni SNV-a.
Ovo je školski primjer otvorenog poziva na rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Pa ni Dodik u desetak godina vlasti u Banjoj Luci nikada nije Srbima u Hrvatskoj izgovorio ovakve riječi.
Ovo momče, očito je obdareno novočetničkim „junaštvom“ — došao je bodriti, koga, mlade „svetosavljenike“ da ne zaborave što? „Republiku Srpsku Krajinu“, „naše zemlje“, ovdje. A gdje je to „ovdje“?
Ovdje je Hrvatska, StaniVukoviću!
Ali ne može stanoviti gradonačelnik, politički “početnik”i još k tome, u gostima izgovoriti riječ Hrvatska.
Umjesto toga, opetovano poručuje da se „ne zaboravi Republika Srpska Krajina“, ovo su „naše zemlje“ i „ova zemlja pripada nama“…
Nije spomenuo Hrvatsku kao njihovu državu — ne daj Bože domovinu — u kojoj žive mirno, sretno i u suživotu sa svojim susjedima i prijateljima i bolje no ikad u starijoj i novijoj povijesti. Umjesto da im pošalje poruku da se okrenu budućnosti i poštuju Hrvatsku kao svoju političku domovinu, Draško Stanivuković sunovraća se propalim projektima i snovima i huškačkim separatističkim predumišljajima.
Zaziva „svetosavlje“ koje se, po njemu, ne smije zaboraviti? Je li ono koje je, mimo kanonskog pravoslavlja, došlo kroz SPC i četništvo, kao povijesna težnja ujedinjenja svih „srpskih zemalja“ ondje gdje postoji i jedan srpski grob?
E, to više neće ići, StaniVukoviću!
Jesu li u svemu ovome bile budne sigurnosne službe — SOA i policija — kako bi zaštitile Srbe u Hrvatskoj od ovakvih „vukova“ koji ne odustaju?
Vjerujem da će se naknadno oglasiti odgovorni, koji su očito bili zauzeti — poput starčadi — drijemajući u kristalnoj dvorani Intercontinentala, na summitu pučana, gdje je Plenković nastojao podržati političku ideju fuzije Weberove vizije, Vijeća i Komisije EU.
No jesu li te Maxove projekcije „spasa Europe“ — dva u jedan — doista prebitne za Hrvatsku i Plenkovića, pa su ovakve vijesti proglašene „anatema“? To je političko i retoričko pitanje, jer gost, gradonačelnik Banje Luke, zazivajući separatističke ambicije, izravno zadire u sigurnost jedne europske države. I to se moglo, i moralo, staviti u prvi plan europske sigurnosti, osobito s obzirom na izvorište takvih poruka.
No očito je bilo važno stvoriti adventsko ozračje Zagreba i ubrati pohvale za bolju poziciju pred veliki summit EU šefova država i vlada, bitnim za Hrvatsku i ni to nije sporno, ali i ovo trebala biti tema.
Ovu tamu svakako će trebati profesionalno i objektivno razjasniti, s razine državničke i političke mudrosti, ekscelencija Miro Kovač — i to već u ponedjeljak.
Potrebna je jasna i objektivna dijagnoza stanja hrvatskog društva i nacije: pučana i prečana, Merza i Plenkija, Kaje i Uršulice — bez očaranosti i kime i ičime, pa ni ostarjelom majčicom Europskom unijom koja, ovako koncipirana na temeljima rodne politike, teško da se može spasiti, čak i uz „Raiffeisen vakcinu“. No nada, kažu, posljednja umire.
Osvijestimo bitno — i sa summita pučana u Zagrebu, ali i iz ovog prečanskog separatističkog slučaja, od kojega se u Gračacu već ogradio općinski načelnik Goran Đekić, osuđujući Stanivukovićeve izjave:
„On spominje Republiku Srpsku Krajinu. Ne znam koliko je time pomogao ikome, pogotovo zajednici koja živi u Hrvatskoj i koja još uvijek ima velikih problema.“
Stanivukovića je trebalo hitno procesuirati zbog ovog govora, koji potiče buđenje starih duhova, huška i zaziva separatističke snove, izravno zadirući u sigurnost Republike Hrvatske kao europske države.
Za ovakve izjave trebao je, pod rotirkama, biti izbačen iz Hrvatske i proglašen do daljnjega nepoželjnom osobom — uz jasnu poruku:
u Hrvatskoj više nema „propovjedaonica velikosrpstva“.
Ni u Gračacu, ni u Kistanju, ni u Lapcu.
Ne treba nam ovakav „poseban gost“, pa makar bio i gradonačelnik Banje Luke.
Ej, StaniVukoviću — ovo je Hrvatska!