Dok u bolnici čeka treću transplantaciju bubrega i nakon što mu je Luka Vušković posvetio svoj gol protiv Kolumbije prisjetimo se izjave Ivana Klasnića za HRT:
“Kad sam bio mlad, Klaus Alos je htio da igram za Njemačku, ali moje srce uvijek je htjelo igrati za Hrvatsku, zato što su moji roditelji rođeni u Hrvatskoj i to mi je bilo najbitnije – da igram za Hrvatsku.
Bilo je i priča 2005. kad me Juventus htio, ali tada Hrvatska nije bila u Europskoj uniji, pa su smjela igrati samo tri stranca. Trebao sam tada uzeti hrvatsku putovnicu, ali i njemačku zadržati, no opet mi je srce reklo da neću, zato što sam uvijek htio ostati uz Hrvatsku.”
Ivan Klasnić debitirao je za hrvatsku reprezentaciju 2004. godine, a iako je u bremenskom Werderu imao status vrhunskog golgetera, u nacionalnom je dresu dugo čekao na pravi kontinuitet pogodaka. Nakon obećavajućih igara protiv Argentine i Austrije, njegovu su karijeru u siječnju 2007. prekinuli ozbiljni zdravstveni problemi koji su zahtijevali hitnu transplantaciju bubrega.
Unatoč tome što je njegovo tijelo prvo odbacilo majčin organ, uspješna operacija s očevim donorstvom omogućila mu je nevjerojatan povratak na teren već nakon pola godine. Vrhunac tog sportskog podviga doživio je na Europskom prvenstvu 2008., gdje je postigao ključne pogotke protiv Poljske i Turske, potvrdivši status jednog od najupornijih napadača svoje generacije.