Emitiranje Thompsonovog koncerta na javnoj televiziji povodom blagdana Tijelova poslužilo je kao savršen okidač za još jedan sinkronizirani medijsko-politički juriš. Dežurni moralni komesari s lijeve scene, predvođeni bjesomučnim statusima Dalije Orešković, u trenu su upregnuli prokušanu mašineriju. Naslovi o “skandalu” i “klerikalnom nacionalizmu” prštali su s mainstream portala poput 24sata brže od munje. Cilj je, naravno, prepisati stari, ofucani recept: proglasiti cijelu državu natražnom, a narod koji drži do svojih svetinja – radikalnim.
A što zapravo piše ta perjanica ljevice dok javno nabija na stup srama javnu televiziju i Crkvu u Hrvata? Pogledajmo tu salvu žuči koju je Dalija Orešković istresla na svojoj društvenoj mreži, a koju mainstream mediji slave kao vrhunac “progresivne misli”:
“Ako pohvalimo Crkvu za vjerski odgoj Hrvata, opravdavat će se Crkva da s prikazom snimke Hipodromskog koncerta nema ništa, iako je molitve bilo više nego na nedjeljnim misama. Reći će Crkva, HRT je državna televizija, nije Kaptolska, a Tijelovo je i državni blagdan. Čiji je onda pozdrav Za dom spremni? Od večeras, i državni i vjerski.
Ne kažem da je kršćanski, nekako mi Krist ne ide uz fašizam, već vjerski u smislu uvjerenja koja su utkana u ikonografiju i tekst pjesama. U tim uvjerenjima se ne možemo pronaći svi. Za dom spremni orio se Hipodromom, pa u sabornici, ako je mogao na HRT-u, zašto se ne bismo tako pozdravljali i u Crkvi?
Hvaljen Isus i Marija mons. Dražen Kutleša, Za dom spremni! Idete na put u Vatikan, avionom kažete? Neka Vas Bog čuva od domoljubnih otmičara i bombi postavljenih radi nečijih nacionalnih interesa. Pitajte Papu kada s njim budete razgovarali, što je s empatijom prema ženi čiji je muž poginuo na radnom mjestu, što je s djecom koja su ostala bez oca. Što je s elementarnom ljudskom pristojnošću?
Thompson će uvijek imati svoju publiku. I šteta je, zapravo, što u onome što se događa na njegovim koncertima ne možemo pričati u nekom drugom kontekstu, isticati ono što bi moglo biti lijepo i dobro. No ovo što je država uz blagoslov Crkve veceras prikazala kao svoj odabir na vjerski i državni blagdan, to je jasna politička poruka, i vlasti i Ckve koja uz takvu vlast stoji, ali to nismo mi.
Nadam se da će barem netko iz Crkve poručiti, ne budite takvi vjernici. Ne budite ni takvi Hrvati. Nošenje majice sa zatvorskim brojem otmičara zrakoplova na međunarodnom letu, ne može ne biti sporno, kao što ne može ne biti sporno uzvikivanje pozdrava Za dom spremni. Večeras, ne samo da su i država i Crkva zakazali u onome što bi trebali biti, već su stavovi njihovih vladajućih i upravljačkih struktura iz ormara izašli.”
Što je ovo ako nije čisti, destilirani govor mržnje i nesnošljivosti prema svemu što diše hrvatski i katolički?
U središtu ovog najnovijeg desanta nalazi se agresivno, gotovo histerično inzistiranje na isključivo fašističkom kontekstu simbola pod kojima se devedesetih branila ova zemlja. Za hrvatski narod, a napose za braniteljsku populaciju, to nije nikakva “slučajna rasprava”, već brutalni povijesni revizionizam i izravan udar na dignitet Domovinskog rata. Kada ljevica i njihova medijska falanga svaki spomen ratne ikonografije obrambenih postrojbi automatski svode pod kapu fašizma, to je otvoreni pokušaj javnog linča cijele jedne generacije koja je krvarila za slobodu dok su se današnji moralizatori skrivali po podrumima ili gradili karijere.
No, ovaj put ljevičarski je juriš produžen i do samog oltara. Uvlačenje Katoličke crkve u prizemnu dnevnu politiku i izravno, drsko cipelarenje nadbiskupa mons. Dražena Kutleše prelazi sve granice ljudskosti i elementarne kulture. Implicitno povezivanje crkvenog vrha s “terorizmom”, kroz politikantsko prebrojavanje bombi, otmica zrakoplova i morbidne insinuacije o putu u Vatikan, dokaz je da se ovdje više nitko ni ne trudi analizirati program HRT-a. Vjerski osjećaji većine hrvatskih građana bezobzirno su zloupotrijebljeni, a Crkva se crta kao meta u najprizemnijem ideološkom obračunu.
Ono što u cijeloj ovoj histeriji najviše iritira jest prozirna, iritantna selektivna empatija i vrišteći dvostruki kriteriji. Dok se pod mikroskopom secira svaka sekunda koncerta domoljubne glazbe na javnom servisu, s druge se strane – u pravilu pod egidom “umjetničke slobode” i “progresa” – šutke prešućuju, relativiziraju i slave stvarni ispadi, totalitarni crveni simboli i agresivni narativi koji redovito dolaze s ekstremno lijeve politizirane scene.
Histerični naslovi na portalima poput 24sata nisu ništa drugo nego nastavak iste, dirigrirane uređivačke linije koja pod svaku cijenu nastoji kriminalizirati legitimne izraze domoljublja, obiteljske tradicije i masovna okupljanja naroda.
Ovakve situacije su lakmus papir. Dok mainstream mediji i politički oportunisti poput Orešković koriste ove događaje isključivo za produbljivanje rovova i skupljanje jeftinih političkih bodova na ljevici, zadatak kritičke javnosti i neovisnih medija je jasan: dekonstruirati ove napade do kosti. Moramo ogoliti njihovu političku motiviranost i nepokolebljivo braniti pravo naroda na vlastitu kulturu, vjeru i sjećanje – bez uzmicanja pred agresivnim medijskim reketom i nametnutim kompleksom krivnje.
