Ulica već naveliko šapuće, a tamo gdje ima dima, staro pravilo kaže – ima i vatre. Za zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegova zamjenika Luku Korlaeta, političko ljeto moglo bi biti sve samo ne bezbrižno. Nemir u hodnicima gradske uprave formalno je počeo onog trenutka kada je bivši ravnatelj Ustanove za upravljanje sportskim objektima (USO) Kosta Kostanjević priznao krivnju i nagodio se s USKOK-om.
Kostanjevićevo priznanje otvorilo je Pandorinu kutiju i nametnulo dva ključna pitanja na koja javnost čeka odgovor:
-
Tko je zapravo odobrio 1,8 milijuna eura za fiktivni posao sa zaštitarskom tvrtkom Eurolex? Zna se tko je odgovorna osoba i tko potpisuje ključne dokumente u Gradu Zagrebu. Staro je vojno pravilo da odluke ne donose pobočnici, već general.
-
Gdje je završio novac? Kostanjević mora vratiti golemih 450.000 eura nepripadajuće koristi i platiti visoku novčanu kaznu. Pitanje za milijun nečega glasi: je li taj novac s nekim dijelio i gdje će ga sada uopće pronaći?
Jedini u ovoj priči koji se odbija nagoditi jest Goran Đulić, bivši predsjednik Upravnog vijeća USO-a. Đulić ustraje na svojoj nevini, no ako on nije kriv, pravosuđe će morati pronaći stvarnog krivca – a to sigurno nije portir. Budući da je Đulić bio istaknuti operativac Možemo i čovjek od maksimalnog povjerenja s gomilom funkcija (od predsjednika Vijeća četvrti Trnje do ključnih sportskih povjerenstava), njegovo pojavljivanje na sudu i odgovori koje će morati ponuditi postaju prava noćna mora za Tomaševićev dream team.
Afera “Oteti konji”: Slom zelenog i humanog mjehura
Dok se prva afera bavi financijskim krvarenjem, druga potencijalna afera udara izravno u ideološku srž platforme Možemo! – u njihovu priču o zaštiti životinja, zelenim agendama i humanosti. Ovdje se raspada mjehur od sapunice na kojemu su gradili identitet.
Deložirati konje s Hipodroma bez pravomoćne sudske odluke, odvesti ih na tajnu lokaciju i predati u ruke kvazi-veterinarskom stručnjaku, potez je koji graniči s bezumljem. Kada su vlasnici u strahu napokon uspjeli vratiti svoje životinje, doživjeli su šok: konji su bili podhranjeni, zapušteni i držani u stravičnim uvjetima. Odmah je alarmiran Državni inspektorat. Nakon objave šokantnih fotografija i videozapisa, gradonačelnik Tomašević i udruge za zaštitu životinja – inače obilato financirane javnim novcem – odjednom složno i opako glasno – šute.
Pravna analiza ove “deložacije” za aktere je iznimno neugodna. Konji se u pravnom smislu tretiraju kao pokretne stvari, no zbog njihove specifičnosti i vrijednosti, ovo rijetko prolazi pod “običnu” krađu:
-
Članak 228. Kaznenog zakona (Krađa): Za krađu stvari manje vrijednosti predviđena je kazna do 3 godine, a za veliku vrijednost do 5 godina zatvora. Budući da je u ovom slučaju riječ o rasnim galoperima s međunarodnim titulama i pobjedama u Budimpešti, vještačenje će lako dokazati golemu vrijednost.
-
Članak 229. Kaznenog zakona (Teška krađa): Okarakterizira li sud ovo djelo kao tešku krađu (počinjenu na drzak način ili od strane grupe), kazna se penje i do 8 godina zatvora. Pri tome nije ključno tko je fizički odveo konje, već tko je izdao zapovijed. A taj je trag vidljiv iz susjedne galaksije.
Uz to, nedavnim izmjenama Kaznenog zakona pooštrene su kazne za mučenje životinja (Članak 205.). Za uskraćivanje hrane i vode te izlaganje nepotrebnim patnjama danas se ide u zatvor do 2 godine. Ako se utvrdi da je sve rađeno iz koristoljublja (kako bi se uštedio novac ili ostvarila druga korist), kazna raste do 3 godine. Kada se sve zbroji, u pržunu bi se moglo skupiti poprilično godina.
Kulturna hobotnica s krakovima Aliena
Ulje na vatru dolio je i tjednik Nacional tekstom pod naslovom: “ISPITAN KLJUČNI SVJEDOK ‘Tomašević je 2024. sebi bliskim udrugama isplatio pet milijuna eura'”. Prema njihovim izvorima, Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić već raspolaže konkretnom shemom i brojkama koje se odnose na sporne isplate tijekom 2024. godine.
Nekim udrugama proračunski su iznosi u Tomaševićevu mandatu skočili i do 900 posto u usporedbi s erom Milana Bandića. To je politički najopasnija točka jer Možemo! teško može obraniti ovakav skok bez suočavanja s optužbama za klijentelizam i hranjenje vlastite “aktivističke” baze. Zanimljivo je da je cijelu operaciju pokrenula kaznena prijava jedne zakinute udruge iz područja kulture, koja je razotkrila kako funkcionira ova zagrebačka hobotnica – ili možda stvorenje s puno više krakova, nalik onome iz filma Alien.
Dok će se građani Zagreba odmarati, a pojedinci na platnom popisu stranke Možemo možda hladiti u svojim bazenima, pravosudni procesi neće mirovati. Neki će umjesto na moru, ljeto provesti odgovarajući na vrlo neugodna pitanja. Ostaje im tek kupanje u lavoru ili hlađenje u nekim drugim, neklimatiziranim prostorijama. Možda usput skupe i trojku za preferans. Predlažem da krenu pisati od tisuću.
