Da se nešto događa u Mostaru svjedoči iznenadna poduža objava trenera Zrinskog iz Mostara Igora Štimca pisan noćas u gluho doba noći. Hoće li ljubimac navijača >Zrinskog i trn u oku političke vrhuške inkriminirane u nogometne strukture Bosne i Hercegovine biti okidač da klub raskrsti suradnju sa hrvatskim nogometnim stručnjakom. Sama objava je neka vrsta emotivne ispovijesti čovjeka koji se ne boji dirnuti u osinje gnijezdo i koji je Mostaru, klubu i navijačima poklonio svoju ljubav i svoje srce. Donosimo cijelu emotivnu objavu Igora Štimca.
Već je kasno, zapravo polako sviće i radujem se danu koji dolazi…
Naime, konačno me očekuje sastanak s Dankom Šulentom, izvršnim direktorom kluba, pa ćemo svi zajedno napokon odahnuti kada se raspetlja ova saga oko trenera HŠK Zrinjski za iduću sezonu.
Baš se veselim… A možda će ipak biti samo običan poziv nakon ovog “otvorenog pisma” i zbogom ili doviđenja?! Uvijek me u životu vodilo srce, ma koliko to koštalo… Neka tako bude i ovaj put… Nikad se nisam skrivao jer nisam imao što tajiti…
Povijesna sezona pod Bijelim brijegom
Vjerujem da su mnogi koji prate i navijaju za naš klub, pa i oni kojima Zrinjski smeta, željni saznati zašto se toliko odugovlači i što je stvarni razlog čekanja na “izricanje presude” o mogućem razlazu nakon jedne od najuspješnijih, ako ne i najuspješnije sezone kluba u njegovoj sjajnoj povijesti. Sezone u kojoj sam kao trener “uskočio u sedlo” i vodio momčad koju su drugi slagali i pripremali do mog dolaska…
Odigrali smo 61 utakmicu, najviše u povijesti kluba u jednoj sezoni, od čega 16 europskih. Osvojena su dva trofeja (Superkup i Kup) i ostvarena najuspješnija europska sezona u klupskoj povijesti – prvo europsko proljeće za naš HŠK Zrinjski! Uz to, osigurali smo drugo mjesto u prvenstvu s preko 70% osvojenih bodova. Odigrali smo 21 utakmicu više od ovogodišnjeg prvaka Borca, od toga čak 14 europskih utakmica više.
I ponosan sam na svaki osvojeni bod u prvenstvu i na osvojene trofeje, jer ama baš NIJEDAN bod ni trofej nije ostvaren sudačkom greškom ili pomoći; svaki je osvojen PLEMIĆKOM I VITEŠKOM borbom. A bilo je poprilično grešaka zbog kojih smo gubili bodove…
Proputovali smo Europu zajedno, od Utrechta, Islanda, Mainza, Lublina, Rakowa pa do Londona. Ugostili smo pod Bijelim brijegom sve te protivnike i još Red Impe, Häcken, Rapid, Palace… Ponosno smo predstavljali HŠK Zrinjski i BiH diljem Europe.
Igre iza kulisa i medijski pritisci
Prošlo je dva tjedna od posljednje utakmice, a neizvjesnost po pitanju novog/starog trenera traje… Zbog čega?! Jesu li čelnici kluba čekali da se svima zahvalim na kraju sezone i brže-bolje prihvatim neku od ponuda pa da im bude lakše obznaniti ime novog trenera?! Jesam li bio preglasan u iznošenju istine o položaju našeg naroda u BiH? Ako je tako, mogli smo to riješiti odmah nakon zadnje utakmice! Trebalo mi je samo reći!
Tko su oni koji žele moj odlazak, a tko se argumentirano bori za nastavak suradnje?! Ima li uopće takvog? Siguran sam da ima jer nekakva borba i prepirka sigurno traju na “gornjem” katu čim se toliko odugovlači. Da je u pitanju jednoglasan stav, davno bi se sve riješilo! Pogotovo ako Danko tako želi…
Je li netko radio račun bez “krčmara” jer ovaj Štimac misli svojom glavom i sam sastavlja momčad sa svojim pomoćnicima, pa se taj netko želi malo igrati menadžera s novim trenerom?! Skup sigurno nisam bio jer ostvareni rezultati u Konferencijskoj ligi donijeli su prihode veće od godišnjeg budžeta kluba! Moglo bi se slobodno reći da sam zaslužio puno više. Ali da je novac ikada bio u pitanju, nikada tu ne bih ni došao… Možda nekom treba “mekši” trener koji će poslušati? Ima li puno ljubomornih na moj odnos s Dankom ili mi se samo tako čini?! Vjerojatno ima svega pomalo od nabrojanog…
Rušenje svlačionice i pobjede iz inata
Ajmo redom… Priča o mom odlasku ili, konkretnije rečeno, “smjeni” počela je još krajem prošle godine pred naš odlazak u Banju Luku na susret s Borcem. Očekivala se pobjeda Borca i samim time odmak na 9 bodova razlike, što bi donekle opravdalo promjenu trenera… Tada se još nije išlo s imenom novog šefa u javnost, ali počeli su telefoni raditi. Legitimno, nema ljutnje…
Na žalost onih koji su priželjkivali moj odlazak, pobijedili smo Borac u Banjoj Luci, pa su se strasti smirile, a oni su morali čekati povoljniji trenutak… Veliki nogometni stručnjaci kojima je domet žderanje janjetine i lokanje na tuđi račun, ili samo komentiranje tuđe igre, utihnuli su, ali nadali su se potopu protiv Crystal Palacea. Ni tu nisu imali sreće… Žalim samo za promašajima Ivančića i Ćužea u čistim situacijama, jer da su bolje reagirali u stopostotnim šansama, svi bismo zajedno pjevali “ta će Palace”…
No našim “kovačima urote” nije smetalo što je “moj” i “naš” Zrinjski blistao u Konferencijskoj ligi protiv daleko jačih momčadi; oni su nastavili s pričom o lošoj igri i zapostavljanju nekih igrača koje oni “simpatiziraju”. Nije im se svidjelo ni moje forsiranje nekolicine domaćih mladića za koje čvrsto vjerujem da mogu uspjeti ako ih se “istrpi” do kraja.
Čekao se eventualni kiks u utakmicama Superkupa protiv Sarajeva ili u jednoj od četiri preostale utakmice protiv “Rođenih” koje smo imali odigrati do kraja sezone. Najlakše je trenera “maknuti” kad izgubi od Veleža, zar ne? Gotovo svi bi to preboljeli…
I svaki put isti scenarij… Pusti se informacija o “novom treneru Zrinjskog” nekom od medija, obično bošnjačkom, malo da nam se zaljulja svlačionica pred utakmicu… Ali moji “Plemići” se ne daju. Naša svlačionica diše punim plućima, svi kao jedan. Ozlijedi se jedan, uskače drugi i tako redom…
Padaju redom Sarajevo u Superkupu na penale, potom preživljavamo masakr u Vrapčićima i pobjeđujemo 1:0, iako se sudac Petrović silno trudio cijelu utakmicu. Pitao sam se nakon utakmice tko mu je sve dao dozvolu za onakvo nasilje, ima li netko “naš” u tome prste?! Ili ima, ili nije za funkciju…
Nakon toga ponovno strada jadni Ibro sa svojim trupama, ovaj put pod Bijelim brijegom u finale Kupa 1:0, ali ipak se nada kako će mu uzvrat donijeti slavu. Nadaju se i neki naši dušebrižnici. Kakva bi to fešta bila u Vrapčićima, majko mila! A tek kod nekih rijetkih, ali bitnih na “našoj” strani. Velikog Štimca smijenili omiljeni mu “Rođeni”… 😂😂😂 E pa malo ćete još pričekati takav scenarij. NIKADA ZINEDINE, NIKADA!!! Šest puta u NULU ove sezone!!! Nezapamćeno! Osvajamo i Kup usred Vrapčića na “Knauf Areni”!! Šteta promašenog penala Nemanje, da je zabio za 2:0, bilo bi još 2-3 komada do kraja.
Gorka kava i prozirni demanti
A na dočeku u zapadnom Mostaru gotovo svi, ali meni ne promiče koga nema… Znam koga opravdano nema već duže vrijeme, ali neki koji navodno vole klub očito nisu baš sretni iako je njihov i naš Zrinjski osvojio Kup protiv “mrskog” rivala. Propao plan, gorka im kava iduće jutro, i nije zadnja…
To jutro nakon osvajanja Kupa ponovno naslovi o mojoj smjeni. Dolazi navodno Rožman, po tko zna koji put, valjda peti, šesti već… Klub demantira, ali previše mekano… Može se između redaka pročitati “mehkoća” demantija.
Preostala je samo jedna utakmica nade unutarnjim kritičarima, ona protiv razvaljenih trupa sirotog Ibre, zadnja ove sezone pod Bijelim brijegom. Mediji sve više bruje o novom treneru, ali moji “Plemići” gaze “Rođene” kao plitak potok. Samo 3:0, a moglo je biti 7… I ponovno dolazi Rožman već iduće jutro. Pitam se koliko je već puta dolazio? Zar mu nije dosadilo?! I koji bi normalan trener došao u klub koji odbacuje trenera koji je osvojio dva trofeja i ostvario povijesni succes kluba u europskom natjecanju? Možda samo onaj kojemu je obećano da će biti prvi i donijeti 10. titulu Zrinjskom? A onda neće nitko pitati za bivšeg trenera. Rijetko griješim, imao sam posla (čitaj “borio se”) protiv puno krupnijih riba.
Ostajem u Mostaru tri dana nakon zadnje utakmice sezone nadajući se brzom dogovoru oko nastavka suradnje kako bismo se pripremile na vrijeme za iduću sezonu, ali nitko nema vremena za razgovor?!?? Moj zadnji razgovor s Dankom prije završetka sezone bio je precizan po pitanju moje želje za nastavkom suradnje, pa me čudi gubljenje vremena. Tko radi pritisak i iz kojeg razloga?! Tužan napuštam Mostar zbog nedostatka vremena ili “muda” po pitanju odluke.
Očekivao sam barem toliko nakon svega, samo malo iskrenosti, jer Bogu hvala ponuda imam, ali srce je tu… Odlučujem biti tvrdoglav i čekati jer baš sam znatiželjan, ali i svjestan činjenice o upornosti pojedinih dugogodišnjih suradnika i “prijatelja” na mom odlasku prema onome tko treba na kraju odlučiti.
Poruka direktoru i zahvala navijačima
Zato, dragi moj Danko,
Ovo je moje “otvoreno pismo” tebi koje je staro nekoliko dana, a čekalo je samo da najaviš dolazak na sastanak. Želim ti olakšati jutarnje buđenje, odagnati brige i pomoći da prelomiš donošenje odluke ili ti možda uštedim put do Splita!
Znam koliko strepiš svaku utakmicu, Uluiko kilometara prevališ u iščekivanju rezultata. Dobro pamtim koliko smo razgovora vodili nakon utakmica do kasno u noć dok su drugi bezbrižno spavali. Znam koliko brineš za klub, ali nisam više siguran imaš li energije i hrabrosti sa mnom ići dalje tamo gdje ja mislim da Zrinjski mora ići i gdje znam da može stići.
Tamo nema besplatnog žderanja, psovanja ni lokanja. Tamo meni i mojim igračima ne treba pomoć sudaca, ni sklanjanje protivnika. Takve pobjede dobro bi došle nekom posrnulom treneru, ja ih ne želim. Radije ću časno izgubiti i čestitati protivniku!
Zato, ako želiš iskrenu suradnju, postojat će samo jedan uvjet, vrlo jednostavan i financijski bezbolan:
“Ako ulazimo u sezonu zajedno, idemo do kraja zajedno. Ako krene loše, ja moral imam; poklonit ću se publici, zahvaliti svima i otići, ali neću dopustiti više da drugi o tome odlučuju.”
A ako si planirao do Splita s političkim objašnjenjima, radije uštedi gorivo i kreni s predstavljanjem Rožmana, predugo vam stoji u ormaru.
Tvoj TRENER.
Svima vama, dragi navijači, želim zahvaliti na bezbrojnim porukama podrške i sjajnom gostoprimstvu u kojem sam uživao u našem Mostaru i na svakom koraku diljem naše predivne Herce-Bosne, pa i puno šire. Žao mi je jedino što vam nismo isporučili 10. titulu prvaka, ali o razlozima ću detaljno kad ovo sve prođe.
Zrinjski do smrti!
