Dok se SDP i Možemo! iscrpljuju u preranoj kampanji, a Plenković igra oprezno na pragmatizam, pravi potresi spremaju se iza kulisa Pantovčaka. Donosimo analizu o tome tko puca iz teške artiljerije i zašto se domaća scena ponaša kao da su izbori sutra.
Piše: Ante Rašić
Danima se na političkoj sceni puca iz “teške artiljerije”. Nevjerojatna je energija koju stranke troše kako bi privukle pažnju birača, iako bi se redovni izbori trebali održati tek za otprilike dvije godine. Zašto svjedočimo tako žestokoj kampanji, trošenju financijskih i ljudskih resursa te ispucavanju najjačih karata ako izvanredni izbori nisu na vidiku?
Krenut ćemo s dijagnozom stručnjaka za odnose s javnošću i komunikologa Jerka Trogrlića, koji je za N1 izjavio: “Ne samo HDZ, Možemo! i SDP, nego i sve druge jače stranke ponašaju se kao da su izbori najesen. Imamo kampanju koja nikada nije počela tako rano i to punom snagom. Malo je vjerojatno da su na pomolu izvanredni izbori, no većina političkih aktera ponaša se upravo tako.”
Zanimljiva opaska PR stručnjaka, ali još zanimljivije ponašanje ključnih aktera. Svi su ušli u kampanju, a najžešće su startali oni koji su svjesni da imaju točno zadano biračko tijelo – SDP i Možemo!. Međutim, bez obzira na trud i uložene resurse, prerano izbacivanje svih aduta nosi ogroman rizik. Ako izbori ne budu onda kada su oni planirali, njihova će se kampanja toliko potrošiti da u ključnom trenutku svojim vjernim biračima više neće imati što ponuditi.
Tektonski poremećaji na ljevici
Zapravo, u koaliciji SDP-a i Možemo! tek slijede tektonski poremećaji. Oni će nastupiti kada na red dođe krojenje lista po izbornim jedinicama. Tada će “junior partner” na nacionalnoj sceni, koji je ujedno “senior partner” u Gradu Zagrebu, vjerojatno očerupati SDP i priskrbiti si najmanje trećinu mandata – i to bez da se uopće računa na “Masterminda” s Pantovčaka.
Dok Možemo! bude slabljavao SDP, bilo dogovorom oko mjesta na listi, bilo preferencijalnim glasovima, dotle će šaptač paunovima s Pantovčaka slagati svoju nacionalnu listu. Ona će nalikovati na bosanski lonac jer će okupljati i desnicu i ljevicu. Za njihove protagoniste ideologija ionako nije bitna; svima je zajednički nazivnik samo jedan – srušiti Plenkovića.
Plenkovićeva dvostruka igra
S druge strane, HDZ, odnosno Andrej Plenković, vodi dvostruku igru. Dok se premijer rukovodi pragmatizmom i forsira postignuća Vlade, kirurški izbjegavajući bilo kakav dodir s ideologijom, nju prepušta terenu, bazi i lokalnim moćnicima – onima koji bi trebali voditi rovovsku bitku po izbornim jedinicama. Plenković je svjestan da mu od SDP-a i Možemo! ne prijeti realna opasnost; Siniša Hajdaš Dončić nema izražen liderski potencijal, a domet tog bloka ograničen je na njihovo zadano biračko tijelo.
Ono što Plenkovića doista brine jest lista koju priprema Milanović, ciljajući na glasove koje je s desnog ili “desnijeg” spektra osvojio još na predsjedničkim izborima. Milanović zna da Plenković nije politički kockar i da će radije izabrati vrapca u ruci nego goluba na grani. Upravo zato stvara listu koja bi Plenkoviću trebala izbiti i tog vrapca iz ruke. Što Plenković bude duže odugovlačio s izborima, to opasnost postaje veća. Jer u ovu kampanju HDZ nije ušao zato što je htio, već zato što su ga na to prisilili SDP, Možemo! i Milanović.
Desni spektar i sudbina satelita
Stranke s desnog spektra, Domovinski pokret i Most, također ulaze u arenu. Domovinski pokret to čini nešto žešće, igrajući na kartu ideologije, žrtava rata i poraća, komunističkih zločina te položaja Hrvata u BiH. Ipak, u ovom posljednjem slučaju čini se kao da su HDZ i DP odigrali dupli pas kako bi se podigla vidljivost DP-a, a da se pritom ne naruši koalicijski potencijal HDZ-a. Most, s druge strane, još uvijek važe i ne otvara sve karte; oni udaraju po aferama i pravosuđu, držeći se provjerene parole “drž’te lopova”.
Ostale stranke doslovno šute. Jedni su izgubljeni u vremenu i prostoru, dok drugi pasivno računaju da će se za njih već naći neko prolazno mjesto, bilo pod okriljem HDZ-a, bilo kod Milanovića. No, jedna grupacija aktivno radi na terenu.
Godinama su bili priljepak SDP-a, baš kao što su godinama bili priljepak HDZ-a. Rascjepkali su se na toliko frakcija da ih više nitko ne može ni pobrojati. Od nekadašnjeg moćnog HSS-a ni ime zapravo nije ostalo, a sada se – vjerojatno ponovno po nalogu HDZ-a – pokušavaju okrupniti. No, to se čini kao nemoguća misija. Čak i da su imali potencijala, danas ga više nemaju jer je ono malo preostalog biračkog tijela toliko disperzirano da u Sabor mogu ući isključivo kao nečiji priljepak. Ovoga puta HDZ-ovog. I tako u krug.
