U politici ne postoji fair play. Postoji samo nemilosrdna borba za vlast, ali i borba za poniženje i osvetu. Ako netko misli da su igre oko odlaska Počasno-zaštitne bojne na mimohod u Parizu suverenistički potezi ratnog dezertera, živi u teškoj zabludi. Samo naivni, poput kvazi desničara u Hrvatskom saboru, mogu nasjedati na to. Mnogi od njih to rade samo da napakoste Plenkoviću i podignu vlastiti rejting. Milanović jako dobro zna što radi, ali u Hrvatskoj ima toliko slijepaca i politički nepismenih ljudi da njegova retorika lagano prolazi.
Piše Ante Rašić
Milanović se vodi otrcanim metodama politike i psihologije masa. Prodaje mantru o suverenizmu države u koju ni sam ne vjeruje, ali zna da uvijek postoje oni koji će povjerovati. Mnogi od njih, bez obzira na visoko obrazovanje, zapravo i ne znaju što suverenizam znači. Napadi na glavni adut suverenističke struje u HDZ-u, ministra obrane Ivana Anušića, čisti su teatar apsurda. Anušić je ratnik koji je kao maloljetnik uzeo pušku u ruke. Milanović se, s druge strane, svjesno nije odazvao mobilizacijskom pozivu u ratnim uvjetima i u vrijeme agresije na zemlju čiji je danas vrhovni zapovjednik.
Palić jasno i nedvosmisleno o poštivanju Ustava i zakona na relaciji Pantovčak – Banski dvori
Milanovićev cilj je eliminirati i difamirati ratnog heroja. Spominjati nečije formalno obrazovanje i pokušati omalovažiti čovjeka koji je napustio školu da bi branio domovinu, čovjeka čiji su članovi obitelji dali život za ovu državu, uvreda je za sve branitelje i sve one heroje čiji se posmrtni ostaci još traže. Milanović za to ne mari. Ne mare ni njegovi sljedbenici s lijeve, radikalno lijeve, ali i kvazi desne strane. To jednostavno nije bio njihov rat, isto kao što nije bio ni Milanovićev. Zamislite tu vlast koju bi činile takva ljevica i desnica – ali u Lijepoj našoj i to je moguće.
Način na koji se Milanović igra s još jednim časnim čovjekom, svjestan da mu uništava karijeru i ugled, brutalan je i bezobrazan. Malo nedostaje da ga gurne u živo blato. Milanović troši ljude koji imaju čast, kralježnicu i ratnu povijest. Njega to ne zanima, njegova jedina nit vodilja je pobijediti i politički osramotiti Plenkovića i HDZ. Sve to zdušno podržavaju kvazi desničari, nadajući se da će tako osigurati koji glas za opstanak na visokoj plaći. Cilj je samo zadržati beneficije i fotelje koje su se već oblikovale prema njihovim stražnjicama.
Hrvatska je postala teatar u kojem je moguća i drvena peć. Teatar u kojem stoluju ratni dezerteri i oni koji rat nisu vidjeli odlukom “lekarske komisije”. U Saboru sjede i najveći su desničari oni koji u vojsci nisu bili jer su se pozvali na priziv savjesti. Svima su puna usta branitelja, pa čak i srbijanska politička franšiza u Hrvatskoj ima svoje branitelje. Svima su puna usta Ustava i zakona, a nitko ih se ne pridržava. Kako je jednom rekao jedan poznati hrvatski umjetnik – Kokošinjac.
