Ugledni hrvatski poslovni čovjek upustio se, i to vrlo dobro, u analizu treba li Zlatko Dalić ostati izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Nenad Bakić tako iznosi precizne razloge zašto Dalić mora ostati na klupi Vatrenih, argumentirajući svoju analizu iz kuta koji se rijetko čuje u javnosti.
Bakić sagledava bit modernog reprezentativnog nogometa kroz prizmu upravljanja i poslovanja, uspješno dekonstruirajući površne navijačke narative. Ključnu razliku autor postavlja tamo gdje ona jedino i postoji, a to su faktor vremena i resursa. Podsjeća kako je vrhunski klupski nogomet danas postao korporativni stroj u kojem se automatizmi uigravaju i kupuju kroz svakodnevni rad i neograničene proračune, dok je reprezentacija izvanredno stanje, kratki skup u kojem se mehanizmi ne mogu tek tako prepisati iz Cityja ili Real Madrida.
Ono što se u Hrvatskoj prečesto proglašava pukom srećom ili praznim frazama, u reprezentativnom je kontekstu zapravo opipljiva strategija. Kada nema vremena za dugotrajno stvaranje klupske uigranosti, jedina komparativna prednost nad skupljim i širim suparnicima postaje psihologija grupe, jasan autoritet i čvrsta hijerarhija, što je Dalić godinama uspješno dokazivao.
U nastavku donosimo Bakićev osvrt u cijelosti.
Sustav protiv individualne cijene: Zašto reprezentacije nisu klubovi
Zašto Zlatko Dalić treba ostati izbornik! Narav nogometa se promijenila. Više nije dovoljno imati samo bolje i skuplje igrače. Taktika, strategija, sustav, zajedništvo i organizacija igre postali su važniji nego ikad.
To se najbolje vidi u klupskom nogometu. Veliki i bogati klubovi danas su daleko nadmoćniji manjima ne samo zato što imaju skuplje igrače, nego zato što imaju cijeli sustav: vrhunsku analitiku, fizičku pripremu, svakodnevni rad, uigrane automatizme, jasne taktičke principe i širinu kadra.
Kod reprezentacija je drugačije. Skupe reprezentacije često ne izgledaju ni približno toliko dominantno protiv slabijih kao što veliki klubovi izgledaju protiv malih. Razlog je jednostavan: reprezentacije nemaju vremena za svakodnevni rad, mjesecima uigrane mehanizme i klupski sustav. Zato se razlika u cijeni i individualnoj kvaliteti puno lakše neutralizira. Upravo tu treba gledati i Hrvatsku pod Dalićem.
Hrvatska sve vrijeme pod Dalićem nije bila najskuplja reprezentacija, niti imala širinu kao Francuska, Engleska, Portugal, Brazil ili Španjolska, pa niti naklonost sudaca. Ne zaboravite da je Hrvatska svega 4 milijuna ljudi. Ali je godinama postizala rezultate koji su objektivno puno iznad naše tržišne vrijednosti, veličine zemlje i realne širine kadra. Finale Svjetskog prvenstva, bronca na Svjetskom prvenstvu, finale Lige nacija – to nisu slučajnosti.
I zato priča o zajedništvu, karakteru, hijerarhiji i atmosferi nije prazna fraza. U reprezentativnom nogometu to je konkretna prednost. Ako nemaš klupsko vrijeme za stvaranje automatizama, onda su povjerenje, stabilnost, jasne uloge i odnos između izbornika i igrača još važniji.
Zamka bliskosti i stvarna vrijednost Dalićevog kontinuiteta
Dalić je očito uspio stvoriti sustav u kojem je Hrvatska bila više od zbroja pojedinaca. To ne znači da je bez greške, niti da se ne može raspravljati o njegovim odlukama. Ali znači da se njegov rad ne smije promatrati samo kroz jednu utakmicu ili jedno ispadanje.
Čak i sada, kada je Hrvatska ispala, teško je reći da je bila nadigrana ili da nije imala što tražiti dalje. Ispala je od Portugala, reprezentacije koja je višestruko skuplja i individualno šira, a zaslužili smo pobjedu.
Pravo pitanje je: tko realno Hrvatskoj može dati više stabilnosti, zajedništva, autoriteta i kontinuiteta od čovjeka koji je s manje resursa godinama postizao velike rezultate?
Zlatko Dalić objavio da sutra ima sastanak i dogovor s predsjednikom HNS-a Kustićem
U modernom reprezentativnom nogometu kvaliteta igrača je važna, ali nije dovoljna. Sustav, psihologija, povjerenje i zajedništvo često odlučuju koliko će ta kvaliteta doći do izražaja. A upravo je to ono u čemu je Dalićeva Hrvatska godinama bila izuzetno jaka.
Zato mislim da Dalić treba ostati izbornik. Ne zato što je nedodirljiv, nego zato što je pokazao da zna stvoriti ono što je u reprezentativnom nogometu najteže stvoriti: momčad, odnosno kako on to često govori ZAJEDNIŠTVO (a neznalice i zlonamjernici mu se na tome rugaju).
p.s. Mnogi kažu ‘ali imao je sjajne igrače’, kao da su naši igrači bolji od igrača drugih nacija. To je takozvani familiarity bias, gdje nam se ono što poznajemo čini boljim od onoga što ne poznajemo. U odnosu na druge nacije Dalić NEMA bolje igrače, iako svaka čast našim igračima. Recimo, Portugal ima tri puta skuplju momčad. Naravno, netko može reći ‘ako su skuplji nisu bolji’, ali time već ulazimo u nevjerojatnu zonu…
