Poznati hrvatski novinar, dugogodišnji voditelj i urednik političkog talk showa Bujica, Velimir Bujanec, dao je, kao jedini hrvatski novinar koji dosljedno zastupa isključivo hrvatske nacionalne interese, ekskluzivni intervju srbijanskom tabloidu Srpski telegraf. U ovom izravnom razgovoru Bujanec iznosi stavove o hrvatsko-srpskim odnosima, analizira pozadinu regionalnih političkih zbivanja te otvoreno govori o djelovanju pojedinih javnih aktera koji godinama utječu na medijski i politički prostor s obje strane granice.
Bujanec u intervjuu jednako kao u svojim emisijama drži čvrsto do svojih stavova, ne skriva da je hrvatski nacionalist, ali isto tako daje do znanja da ga se ne tiču događanja u susjedstvu sve dok se ne dirne u hrvatske nacionalne interese. Bujanec je u svojim izjavama direktan, drži svoj stav i ne dopušta da ga se isprovocira.
U nastavku donosimo transkript njegovog intervjua.
O medijima, susjedstvu i javnim istupima
Dobar dan. Sa mnom je Velimir Bujanec, poznati hrvatski novinar. Njegov politički TV talk-show Bujica, po prezimenu, ali i po efektu koji izaziva u javnosti, čini mi se, najgledaniji je u Hrvatskoj. Ispravite me ako griješim…
Postoje razne statistike i mjerenja. Ja prije svega mogu pozdraviti sve cijenjene gledateljice i gledatelje vašeg medija u vašoj državi, kako vi kažete u susjedstvu, a mi na našem jeziku u susjedstvu. To je za mene strani jezik, ali ga razumijem. Bujica vam je poput filma za odrasle: svi gledaju, a neki ne smiju priznati da gledaju.
U svakom slučaju, dobro došli u Zagreb, glavni grad Hrvatske. Mislim da je ovo prvi put da netko odavde daje intervju za Srpski telegraf na političku temu. Kada sam razmišljao hoću li pristati, najprije sam se iznenadio što ste uopće zvali, a onda sam si rekao da će reći kako sam kukavica i da se bojim. Zato nema nezgodnih pitanja, postoje samo nezgodni odgovori.
Poznati ste po svojim, neki bi rekli, ekstremno desnim stavovima. Smeta li vam što dajete intervju za Srpski telegraf? Biste li više voljeli da se zove samo Telegraf?
Vi dolazite iz države u kojoj smo, nažalost, obojica rođeni. Ne zato što smo rođeni u istoj državi, nego zato što smatram, a to je rijetka stvar oko koje se možemo složiti, da je dobro što te države više nema. Ona je bila poput lošeg braka koji nije sklopljen pred Bogom, pa dolazi u obzir razvod. Sklopili su ga oni koji su nosili kapu s tri roga i borili se protiv Boga.
Druga stvar: zašto bi meni smetalo nešto što je u Srbiji? Sa sjedištem ste u Beogradu, kako biste se trebali zvati? Jugoslavenski, turski? Zovete se Srpski telegraf i ja kao hrvatski novinar s time nemam nikakav problem. Nemam problem, nego mi jednostavno nije milo vidjeti u Zagrebu i Hrvatskoj išta što je jugoslavensko, jer te države nema više ni na videoigricama, kako pjevaju naši reperi iz grupe Tram 11. Zapravo, svejedno mi je kome dajem intervju, dok god govorimo istinu, dok je pristup profesionalan i dok postoji dobra volja.
Ako već jugoslaveni koji šuruju s vašom šarenom oporbom daju intervjue, ako Dragan Bjelogrlić kao Jugoslaven može doći na Pulski filmski festival i tamo iz političkih predrasuda dobiti ovacije, ili ako Sergej Trifunović na splitskoj šetnici može puštati psa na dame, onda mogu i ja vama dati intervju. U svakom slučaju, hvala vam na prilici da ljudi vide kako možemo normalno razgovarati o temama oko kojih se nužno ne slažemo.
Odnosi Zagreba i Beograda te povijesne percepcije
Ljudi se ne moraju slagati, politike i države isto tako, ali razgovarati se mora. Kako općenito vidite aktualne odnose Beograda i Zagreba?
U Beogradu je izlazio časopis Duga u kojem je pisao vaš intelektualac, pokojni Dragoš Kalajić. Čitao sam njegove tekstove, čitao sam i Vjesnik u srijedu, zanimala me politika i povijest. Mislim da se u tom kontekstu nemamo što opravdavati jedan drugome ako su namjere dobre. S druge strane, vaš povjesničar Bojan Dimitrijević, primjerice, u serijalu Gordana Malića o NDH nastupio je puno poštenije kao povjesničar nego bilo koji jugoslavenski povjesničar izrod ovdje u Hrvatskoj.
A kako vidim odnose? S obzirom na sve što nam se dogodilo u ne tako davnoj prošlosti, još su i dobri kakvi su mogli biti. Postoje stvari oko kojih se nikada nećemo složiti, ali treba razgovarati. Vaš glumac Vuk Kostić, koji mi je daleko bolji od Sergeja Trifunovića, rekao je jednom prilikom da napravimo Kineski zid između nas ako se već ne slažemo. Čovjek je iskreno i pošteno rekao što misli kao Srbin, i to mi je puno kvalitetnije nego kad Trifunović radi to što radi.
Spomenuli ste Bjelogrlića i Trifunovića. Kako gledate na to što glumci dolaze u Hrvatsku i komentiraju politiku? Biste li voljeli da neki Hrvat ode u Beograd pa tamo napada Hrvatsku?
Mi možda nemamo takve glumce, ali imamo one koji misle da znaju pisati. Primjerice, Ante Tomić, zovu ga Ante od kante jer je napadao hrvatske branitelje, pa mu je netko nepoznat sasuo kantu fekalija na šešir. Ali to nije bitno. Bilo bi nepošteno da bilo tko iz Hrvatske ide u Srbiju krojiti vaša unutarnjopolitička pravila. Jednako tako smatram nepoštenim kada netko iz Beograda dolazi ovamo i soli nama pamet, primjerice, o tome smije li Thompson pjevati ili ne. Svatko ima pravo pjevati.
Oprostite što vas prekidam, ali ljudima u Srbiji ne smeta Thompsonova glazba sama po sebi, nego poklič “Za dom spremni”…
Meni ne smeta kad vaši u Beogradu pozdravljaju četničkim pozdravom, za koji tvrdite da je dio antifašizma. Pozdravljajte se u svojoj kući kako god hoćete, ja to poštujem. A mi ćemo u svojoj kući pjevati što hoćemo i pozdravljati se kako hoćemo, ne mrzeći nikoga. Kada netko kaže da je spreman za dom, za kuću, za obitelj, u tome u startu nema ničeg negativnog.
Ako je počinjeno išta negativno pod simbolima totalitarizma, bilo komunističkih, fašističkih ili nacističkih, ne moramo generalizirati cijele narode. Čak je i Žarko Puhovski, lijevo-liberalni analitičar, konstatirao da HOS u Domovinskom ratu nije počinio niti je osuđen ni za jedan ratni zločin. U pjesmi Boj na Čavoglave ne vidim ništa sporno, baš kao ni u izvođenju vašeg Marša na Drinu.
Smatram da puno više mržnje proizvode oni koji meni lijepe etikete krajnjeg desničara i ustaše. Najveći problem slobodnih naroda i nezavisnih država danas su strukturirani ostaci bivše države, takozvana duboka država i UDBA, koji proizvode metež kako bi lovili u mutnom.
Hrvatskoj je u interesu stabilna Srbija. Kada se dogodila tragedija splitskoj obitelji Periš u Beogradu, otac mladića, pošten čovjek i Hrvat, zahvalio je vašem sigurnosnom sustavu na profesionalnosti. Vaše su službe tada pokazale obraz i poštenje.
Što se tiče vojne časti, bio sam u operaciji Bljesak pod zapovjedništvom tadašnjeg bojnika Mladena Mikolčevića. Ušao sam među prvima u selo Mlaka gdje se nalazi pravoslavna crkva. Kad je jedna baka izašla ispod cerade, nitko na nju nije pucao niti je ijedna kuća zapaljena. Postoji nešto što se zove vojnička čast, odgoj i viteštvo, a onima koji se toga nisu pridržavali, neka se sudi.
Slučaj Domagoja (Stefana) Margetića
Spomenuli ste predsjednika Vučića. Vi ste novinar, a o jednom drugome, Domagoju Margetiću, dosta se pričalo u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Poznajete li ga?
Malo sam zbunjen jer ga pamtim kao Domagoja, a prije tri godine u manastiru Tavna kod Bijeljine postao je Stefan. On nije naš novinar, nego vaš nazivinovar. Njegovo je pravo vjerskog izbora što je postao pravoslavac, ali on je sada Stefan Margetić. Dok je bio Domagoj, djelovao je protiv hrvatskih nacionalnih interesa, a otkako je postao Stefan, djeluje protiv srpskih. Međutim, u obje varijante naručitelji njegovog djelovanja protiv hrvatskih interesa bili su Hrvati, a protiv srpskih, Srbi.
Ja sam donekle kriv što se on predstavlja novinarom, jer je kod mene počeo profesionalno raditi dok sam bio mladi glavni urednik tabloida Imperijal. Upoznao sam ga kao predsjednika takozvane Hrvatske mladeži. On patološki manipulira biografijom: nije bio nikakav predsjednik mladeži HDZ-a, nju je vodio Mario Kapulica, niti je bio savjetnik Franje Tuđmana, kako tvrdi. Tuđmana je možda vidio jednom u životu u prolazu.
Zajedno s Josipom Manolićem sudjelovao je u spornim radnjama, krivotvorenju biografija i dokumenata s pečatima bivše socijalističke mladeži. Tu smo se politički i ljudski razišli jer u takvim nečasnim radnjama nisam htio sudjelovati. Uzeti takvu osobu za relevantnog svjedoka je potpun promašaj.
Ključne tvrdnje o Domagoju (Stefanu) Margetiću:
Prema iznesenim tvrdnjama, Domagoj Margetić prešao je na pravoslavlje u manastiru kod Bijeljine i promijenio ime u Stefan, dok u svojoj biografiji navodi navodno lažne podatke da je bio savjetnik Franje Tuđmana i predsjednik Mladeži HDZ-a. Osim što ga se tereti za sudjelovanje u izradi spornih dosjea s pečatima nekadašnjeg Saveza socijalističke omladine, stavljaju mu se na teret obiteljsko nasilje te manipulacije gospodarskim kriminalom u Karlovcu koje je u javnosti prikazivao kao novinarski progon, pri čemu se u svojim istupima učestalo poziva na osobe koje više nisu među živima, poput Manolića, Aleksića, Tuđmana i fra Duke.
Regionalne destabilizacije, prosvjedi i geopolitika
Pratite li događanja i prosvjede u Srbiji? Povezuje li se dio tih zbivanja s hrvatskim akterima?
Kad se nešto događa u susjedstvu, država mora ostati stabilna. Nemam nikakav problem s time da se natječemo u naoružanju, bolje je znati s kime imamo posla. Kada je riječ o prosvjedima u Srbiji, ovo nije obrana Vučića, jer on dlaku mijenja, ali ćud nikada, niti ga imam razloga braniti, mislim da pokušaji destabilizacije imaju šire korijene. Nakon Mađarske, ako uspiju u Srbiji, na redu je destabilizacija Hrvatske.
Za razliku od srbijanske oporbe, ja svoju državu Hrvatsku volim. Izvan domovine nikada neću pljuvati po svojem premijeru, svojoj zastavi ili braniteljima. A pojedini akteri jedva čekaju doći u Hrvatsku i blatiti vlastitu zemlju radi nostalgije za lijevom Jugoslavijom.
Na prosvjedima u Srbiji vidio sam i kokarde i petokrake i dugine boje, to je potpuno neprirodan spoj. Hrvatskoj ne odgovara destabilizacija Srbije. Jedini s kojima pojedine oporbene strukture iz Zagreba surađuju jesu pripadnici ekstremne ljevice, franšize globalista i pojedine nevladine organizacije koje žele stvoriti nemir i u Zagrebu i u Beogradu.
