Bivši saborski zastupnik SDP-a Gordan Maras ponovno se bavi izbornom matematikom i odnosima u potencijalnoj koaliciji SDP–Možemo!. Međutim, Marasa u njegovoj analizi i procjenama primarno vodi unutarstranačka logika — prije svega očuvanje terenske infrastrukture SDP-a, ali i strah od potpunog gubitka identiteta pred naletom junior partnera. Zbog toga njegovoj računici nedostaje ono ključno, pa poruka glasi: Maras, show me the numbers!
Maras ne barata konkretnim brojevima i ne uvažava D’Hondtov sustav, zbog čega sve njegove teze o potencijalnim omjerima na listama padaju u vodu. Hrvatska je podijeljena na 10 domaćih izbornih jedinica, uz dvije posebne (manjinsku te XI. jedinicu za dijasporu), što sustavno nagrađuje vodeće opcije i brutalno kažnjava rasipanje glasova. To što bi SDP i Možemo! išli skupa neće samo po sebi drastično promijeniti ukupni zbroj mandata. Zato ponavljamo: show me the numbers!
Sistem “iz šupljeg u prazno” i asimilacija SDP-a
SDP i Možemo! u anketama uglavnom prelijevaju biračko tijelo “iz šupljeg u prazno”. Rast jednih najčešće znači pad drugih, čime se ukupan fond glasova na ljevici ne povećava niti se stvara stvarni sinergijski učinak. Radi se o fiksnom biračkom tijelu unutar kojeg Možemo! postupno asimilira SDP.
Sve je zapravo krenulo još od formiranja vlasti u Zagrebu. Logika “vlast pod svaku cijenu” i prihvaćanje da SDP, kao nekadašnja vodeća mainstream stranka, postane junior partner jednoj aktivističkoj platformi i stranoj franšizi, jednostavno melje stranačku bazu SDP-a. Ambicija platforme Možemo! da odgađanjem dogovora dođe do pariteta (50:50) nije usmjerena na rušenje HDZ-a, već na unutarblokovsko preuzimanje dominacije nad SDP-om. Ili, kako bi rekli Borgezi: Svaki otpor je uzaludan.
Matematika “Plave Hrvatske”
Maras ne nudi nikakav odgovor na ključno pitanje: kako nadoknaditi masovnu prednost koju HDZ i desnica ostvaruju u Slavoniji i Dalmaciji, a pogotovo u XI. izbornoj jedinici gdje HDZ već u startu ima tri mandata prednosti?
Maras se ne upušta u analizu gdje i kako taj minus kompenzirati. S obzirom na rezultate prošlih izbora, prostora za rastezanje jednostavno nema — osim možda neznatno u III. i VIII. izbornoj jedinici, što je u ukupnoj računici izuzetno tanko.
Marasova mantra o tome da omjer na zajedničkim listama mora biti 60:40 ili čak 80:20 u korist SDP-a ostaje samo lokalno pregovaranje oko preraspodjele poraza sve dok se ne ponudi jasna računica kako preskočiti relativnog pobjednika u jedinicama u kojima desnica tradicionalno dominira. Zato, Maras — show me the numbers!
U nastavku u cijelosti prenosimo Marasovu analizu pa prosudite sami:
“Čujem da Možemo želi sporazum vezan za raspodjelu mjesta na zajedničkim listama ostaviti za što kasnije, možda i za kraj 2027. Kao potpisat će programski sporazum, a ostalo se može i kasnije. To je potpuno krivi pristup i put je prema gubitku izbora.
Jasno mi je zašto to Možemo želi. Prvo, ne paše im pred njihovim biračima da ispadne da ih je SDP asimilirao nakon što su godinama govorili da ne valja i rasli na SDP-ovim nezadovoljnim biračima. Drugo, ankete im idu u prilog i što duže čekanje njima ostavlja mogućnost da dobiju više mjesta na listama. Treće, imaju i među svojim zastupnicima one koji SDP, primjerice u Puli, ne mogu nacrtanog vidjeti i žele odgoditi taj problem za što kasnije jer je jasno da će gospođa Radojčić morati podržati Grbina ako se dogovori zajednički izlazak na izbore.
Zašto je to loše za SDP. Prvo, to dodatno slabi ionako slab autoritet Hajdaša jer ispada da Možemo ne vjeruje u njegovo vodstvo. Drugo, to djeluje pogubno na SDP-ov teren jer ljudi ne znaju koja je njihova uloga i s kime idu u koaliciju. Većinom zato što u njihovim sredinama Možemo niti ne postoji. Treće, ovakvim odugovlačenjem SDP-ov rejting u anketama će nastaviti prema dole, a HDZ će i dalje biti usamljen na vrhu. Četvrto, zbog sve manje razlike u anketama prema Možemo SDP će imati manje mjesta na listama. Peto, motivacija u stranci koja u toj koaliciji jedina ima organizaciju pada svakim danom sve niže, a upravo joj pod svaku cijenu treba motivacija i to kroz potpun, realan i pošten sporazum s Možemo kako bi znali koja je uloga SDP-a i koji su mu realni ciljevi.
Sve ovo Možemo mora uzeti u obzir jer njegovo odugovlačenje šteti koaliciji, a pomaže HDZ-u. Pomaže doduše i njima, ali ne mogu vjerovati da će nakon što su odbili podržati Anku kontra Bandića, pa HDZ-u pomogli da ostane na izborima 2024., sada opet biti sebični i gledati samo svoj interes, a ne interes društva.
Kada dođu do pregovora o raspodijeli mjesta na listama ona se ne mogu dijeliti samo pukim zbrajanjem i odnosom postotka u anketama. Osim tog kriterija mora se uzeti i kriterij pojedinačnog rezultata s posljednjih izbora, stanje organizacije svake stranke u pojedinoj županiji ili gradu te participacija svake od stranaka u izvršnoj i predstavničkoj razini u jedinicama lokalne samouprave. Svi ti kriteriji trebaju biti uzeti u obzir prilikom određivanja lista u pojedinoj izbornoj jedinici. Onda taj omjer neće biti 60:40 kao što je sad u anketama nego bliži 80:20 što je realno s obzirom na stvarnu organizacijsku snagu stranaka.
Zašto SDP dopušta ovakvo rastezanje? Zato što je Hajdaš slab i nema alternativu. Da on može reći Možemo..OK nećete sada taj dogovor? Idemo svako sa svojom listom pa ćete vidjeti da ćete dobiti manje nego što ste dobili na zadnjim izborima i još ćete pomoći HDZ-u, Možemo bi odmah pristao na dogovor jer bi bili svjesni da nemaju izbora. Samo što Hajdaš ne može to reći jer nema tu snagu i samostalan izlazak na izbore za njega nije realan. Zajednički ne zna hoće li pobijediti, ali samostalno zna da će doživjeti debakl.
Ako liste budu sastavljene isključivo na bazi postotka imat ćemo situaciju gdje od prvih 7 Možemo ima 3 na listi. I onda primjerice u 8. izbornoj jedinici imate sljedeću listu od SDP-a tu su Ahmetović, Đujić, Grbin i Radolović (vjerojatno sedma), a od Možemo Radojčić i još dva potpuno anonimna predstavnika. A SDP ne može staviti nikoga iz Rijeke niti nikoga od desetak gradonačelnika i načelnika koje još ima u toj izbornoj jedinici. Možemo ima samo jednu. U 3. izbornoj jedinici Hajdaš, gradonačelnik Varaždina, Župan zagorski i jedna kolegica vjerojatno iz Međimurja. Možemo tu nema nikoga i tražit će doslovno ljude po cesti da uđu u Sabor. A opet deset gradonačelnika i načelnika SDP-a neće imati mjesta. I tako po svim izbornim jedinicama osim u Zagrebu. A i u Zagrebu će osim Kekin, Tomaševića i Benčić većina ostalih biti anonimci, a za jednog Bauka možda neće biti mjesta. Ili primjerice da neki nepoznati Možemo aktivist iz Koprivnice dobije u 4. izbornoj jedinici mjesto prije SDP-ovog župana Koprivničko križevačke županije.
Zato, ako žele sinergiju i jasno postavljene odnose i definiran cilj, sporazum SDP-a i Možemo mora biti potpun, pošten, na osnovu svih napisanih kriterija i potpisan u roku dva mjeseca. Sve ostalo je put u poraz i katastrofu. Osim ako Možemo opet nema neku svoju računicu da oni još narastu, a HDZ ostane na vlasti. A to bi zbilja bila katastrofa. Mada je to već na prošlim izborima viđeno i ne bi se iznenadio da tako bude i sada.
Evo malo besplatne analize i savjeta našoj opoziciji da i nakon 2028. ne ostane i dalje opozicija.”
