Oporba zaziva pad Vlade i izbore, ali dobro zna da joj prijevremeni izbori najmanje odgovaraju
Pokušat ću parafraziranjem čuvene rečenice Franje Tuđmana, izgovorene prije više od trideset godina: „Nećemo dopustiti da nam ti crveni, žuti i crni vragovi, stoka sitnog zuba i prodane duše povezane s bjelosvjetskim mešetarima, dovode u pitanje povijesnu zbiljnost i mukom izborenu hrvatsku državnu suverenost!“ Kontekst ove rečenice nakon puno godina ostao je isti, možda malo drugačiji u formulaciji jer su i okolnosti drugačije, ali sama suština ostaje ista.
Piše Ante Rašić
Afera s ekocidom u Lici samo je povod za skupljanje jeftinih političkih poena u trivijalnim nakanama oporbe u Hrvatskoj, u jednom komplotu političkih stranaka koje u svojoj bezidejnosti, ili bolje rečeno u svom „jadu i čemeru“, pokušavaju zazivanjem pada Vlade i pozivom na izbore ostvariti bolje startne pozicije za parlamentarne izbore, ma kada oni bili. Sav taj politički „jad i čemer“, od ekstremne ljevice, preko partije koja se raspada, do bezidejne, nevidljive desnice ili kvazidesnice i boraca za nešto u što ni sami ne vjeruju, željan je vlasti, ali sa saznanjem da do vlasti doći neće, nikada.
Udružena ekstremna ljevica i stranka koja se raspada, puca po šavovima, rušile bi vlast, svjesne da samo naivni mogu nasjesti na njihov populistički nastup i čišćenje tuđih dvorišta, dok imaju probleme veće od onih u Lici u svom dvorištu, ali pokušavaju svoje probleme zamagliti napadom na tuđe. Njima uz bok i pod isti kišobran priključuju se i oni koji se predstavljaju kao desne stranke ili stranke desnog centra, neke se žele pozicionirati kao kvazicentrističke, sve željne vlasti na koju nikada doći neće. Neke zbog svog nerada, samim tim loše vidljivosti, a neke jer ne znaju biti dio vlasti, a pozicija vječne oporbe im najviše odgovara.
Ekocid u Lici svima je bio prilika da stanu pred obožavane televizijske kamere i naslovnice medija, pokušavajući dati izjave koje zvuče kao stand-up komedije bez sadržaja i smisla, eto samo da dobiju zrnce medijske vidljivosti. Svima njima je zajedničko kritiziranje, optužbe, pozivi na ostavke, ali baš nitko nije ponudio rješenje. Kakvo rješenje da daju stranke na vlasti u Zagrebu kada ne mogu riješiti potencijalnu ekološku bombu u jednoj četvrtini Hrvatske?
Svi oni sada prozivaju vlast, jer vlast je slast do koje oni ne mogu doći, ali slast su i saborske fotelje već formirane prema njihovim stražnjicama, benefiti, visoke plaće za nerad, jer najbolje je biti stroj za glasanje i nemati nikakve druge obveze. A eto, još im se usred ljeta dogodio incident dok oni točaju noge u moru i troše novce na morske delicije. Zato ta nakupina, kako Tuđman kaže, crvenih, žutih i crnih vragova, stoke sitnog zuba i prodanih duša, ovaj put za plaće i benefite, pokušava se prikazati još živom. U stvarnosti oni ne postoje, imaginarni su, isto kao ustaše koji se nekima stalno priviđaju.
