Tihomir Dujmović, hrvatski publicist, kolumnist, urednik i voditelj televizijskih talk show emisija, napisao je oštar i polemičan tekst o požarima koji su posljednjih dana zahvatili Dalmaciju. U središtu njegova teksta pitanje je koje se nameće samo po sebi: može li se toliki broj požara na različitim lokacijama u kratkom vremenu promatrati isključivo kao slučajnost?
Dujmović problem promatra kroz vremensku podudarnost požara, izostanak grmljavinskog nevremena, ali i reakcije političkog i medijskog prostora. Posebno se osvrće na reakcije iz Srbije i na činjenicu da se o mogućnosti podmetanja požara u Hrvatskoj govori vrlo oprezno, gotovo šapatom.
Istodobno, Dujmović odbacuje tezu da bi požare mogla podmetati hrvatska vlast kako bi skrenula pozornost s afere oko otpada u Lici. Kritizira i političko licemjerje koje, kako upozorava, omogućuje da se jedni drugima predbacuju ekološki problemi, dok se odgovornost za Jakuševec godinama relativizira.
Dujmovićev tekst otvara niz pitanja o sigurnosti, odgovornosti i stanju društva u Hrvatskoj, ali i o tome koliko smo spremni postaviti pitanja koja nisu politički ugodna.
Njegov tekst donosimo u cijelosti:
SMIJE LI SE UOPĆE SUMNJATI DA SU POŽARI PODMETNUTI?
Cijelo ljeto uglavnom nije bilo požara. A bilo je, recimo, grmljavine. Kao i svake godine, najviše u Istri i na Kvarneru jer se tamo najprije sučeljavaju različite zračne mase. Hvala Bogu, najmanje požara i to svake godine imamo baš na tim dijelovima hrvatske obale, premda je udar groma nerijetki razlog za požare. Interesantno da uvijek najviše požara imamo u Dalmaciji. Svugdje grmi, svugdje je vruće, svugdje ima turista, ali redovito gori: Dalmacija!
Velim, cijelo ljeto većih požara nije bilo. A onda odjednom, doslovno odjednom: gori Omiš, gori Pelješac, gori Dugi otok, gori kod Trogira, gori kod Kaštela, gori kod Zadra i to tamo gore mjesta koja okružuju ključnu zračnu luku za kanadere… Nema grmljavine, nema gromova, a Dalmacija gori na deset mjesta. Koliko čovjek mora biti lobotomiran da vjeruje da su slučajni opušak, nepažljivi roštilj ili nedužna dječja igra tako pažljivo u samo tri dana, pazite, istovremeno, zapalili deset požara? Istovremeno!
Činjenica da se najutjecajniji Vučićev medij naslađuje nad ovom u prvom redu ljudskom tragedijom, kao što su se svojedobno srpske Novosti na sličan način naslađivale, sve govori. Da su požari podmetnuti jasno je i ministru Šušnjaru i predsjedniku Milanoviću, ali o tome govore po modelu „diskrecija zajamčena“. Nitko se ni ne usudi spekulirati da bi masa ovakvih požara mogla biti nastavak srbijanske agresije „drugim sredstvima“. Jer nema konkretnih dokaza. No, istrage su počele, vidjet ćemo što će utvrditi.
TKO PALI LIJEPU NAŠU Milenijski grad pod opsadom vatre: Kad Omiš gori, gori povijest na kršu
No, dok se unatoč pljesku najodanijeg Vučićevog medija o takvoj mogućnosti ni ne spekulira, po društvenim mrežama se širi teza da iza požara stoji vlast koja hoće skrenuti pažnju s trovanja Like. Onog tko je otrovao Liku po mom mišljenju bi trebalo objesiti na Trgu bana Jelačića, ali sugerirati da vlast pali Dalmaciju da bi odmakla pozornost od Like je tipična možemovska idiotarija!
Ali, to je današnja Hrvatska: zemlja bez autoriteta, moralnih snaga i osjećaja odgovornosti. Da ih ima, nikad se zakon o mogućnosti uvoza otpada ne bi donio! A sve je krenulo od tada. I jer je sve relativno i jer nemamo uopće sustava vrijednosti, može se dogoditi da su u zločinu prema Lici najgrlatiji oni koji truju Zagreb Jakuševcem već drugi mandat! Trovali su Zagreb i oni prije njih? Jesu! Zato se vrtimo u krugu…
Bez moralnih autoriteta, bez osjećaja odgovornosti, bez hrabrog i odvažnog domoljublja… Sve po modelu „diskrecija zajamčena“…
