Naš hrvatski Amerikanac ponovo nam šalje fascinantne priče o hrvatskoj dijaspori iz SAD. Njihove životne priče zapravo su fascinantne i govore o dolasku u obećanu zemlju, očuvanju hrvatske kulture i tradicije. Mnogi od njih više ne govore hrvatski, ali se ne odriču svog podrijetla, kulture i običaja.
Susret s gospodinom Marijem u Astoriji
Prije dvije godine, tijekom šetnje Astorijom u New Yorku, slučajno sam upoznao gospodina Marija. Vidio sam ga kako radi u dvorištu pa sam mu odlučio reći „Dobar dan“, nadajući se da će me razumjeti. Pogodio sam.
Mario je rođen u Istri, u malom selu pokraj Labina, a u Americi živi već 56 godina. Otišao je u potrazi za slobodnom zemljom u vrijeme komunizma. Unatoč desetljećima provedenim u inozemstvu, svake godine odlazi u Hrvatsku na nekoliko mjeseci.
Astorija je postala dom mnogim našim ljudima, a u Marijevu bloku, između Broadwaya i 34. ulice, živi čak 27 hrvatskih obitelji. Većinom su to Istrijani koji su postupno dolazili i kupovali kuće jedni do drugih, uz ponekog Dalmatinca.
Priča o Joeu Miširu i tamburi
Joe Mišir danas ima 71 godinu, a tamburu svira već više od šest desetljeća. Njegov djed doselio se u Ameriku kad je imao samo sedam godina, a obitelj vuče korijene iz Ladislava pokraj Bjelovara. Iako ne govori hrvatski jezik, Joe odmalena pjeva i svira hrvatske pjesme koje je slušao uz svog oca.
Ljubav prema glazbi usadio mu je upravo otac. Kad je Joe imao 10 godina, otac je u novinama pročitao da Hrvatski klub u Monessenu u Pennsylvaniji prima početnike i jednostavno mu rekao: „Ideš.“ Od toga dana Joe nije prestao svirati. Za svoju dugogodišnju posvećenost tamburi i očuvanju tradicije ističe da je zaslužan isključivo njegov otac.
