Damir Biloglav, saborski zastupnik stranke Dom i nacionalno okupljanje, u svom slobodnom govoru u Hrvatskom saboru osvrnuo se na financiranje veteranskih centara i srpskih kulturnih centara, ali i na odnos države prema financiranju filmova koji tematiziraju Domovinski rat.
Biloglav je pritom otvorio pitanje zašto se, prema njegovim riječima, za pojedine kulturne projekte osiguravaju značajna javna sredstva, dok istodobno nema dovoljno novca za velike igrane filmove o obrani Vukovara, Škabrnje, Pakraca i drugim događajima iz Domovinskog rata.
„Danas imamo četiri veteranska centra. U isto vrijeme, hrvatska država financirala je izgradnju 40 srpskih kulturnih centara.
Što mislite, što će reći hrvatski branitelji kada čuju da su veteranski centri sagrađeni uglavnom sredstvima iz europskih fondova? 85 posto sredstava koja su utrošena za izgradnju veteranskih centara je iz europskih fondova.
A ovdje smo dali 26 milijuna za srpske kulturne centre. Zašto smo dali toliko? Zato što se takvi projekti ne mogu kandidirati za europske fondove.
Poruka europskih fondova je vrlo jasna. Za takve projekte mi ne dajemo novac. Ako ste vi, Hrvati, ljudi, onda dajte sami i platite sami.
Mislite li da hrvatski branitelji to sve skupa ne vide? Što mislite, kako se ti hrvatski branitelji osjećaju kada se suoče s činjenicom da u ovoj našoj državi nije snimljen nijedan pravi veliki igrani film, na primjer o obrani Vukovara, ili o Škabrnji, ili o Pakracu? Imamo stotinu takvih tema.
Nijedan takav film hrvatska država dosad nije snimila, odnosno HAVC i Ministarstvo kulture to nisu financirali.
U isto vrijeme u Hrvatskoj se snima gomila filmova koje financira hrvatska država preko Ministarstva kulture i HAVC-a. Gomila filmova u kojima su branitelji prikazani kao protuhe, kao propalice, kao alkoholičari, narkomani, mračnjaci, nekakvi depresivci, nekakvi tipovi od kojih treba pobjeći što dalje.
I to se financira hrvatskim novcem, javnim novcem.
Je li hrvatskim braniteljima svejedno kada gledaju filmove koje plaća hrvatska država, filmove poput Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj, ili Srbenke, ili Dare iz Jasenovca, ili Probudi me u Jugoslaviji, a posebno težak slučaj je 15 minuta – Masakr u Dvoru?
To ne samo da je pljuvanje po braniteljima, nego je to jedna notorna laž. Teško je naći riječ, ja ne mogu naći riječ kako bih opisao što poručuje taj film.
I onda, da bi se malo ekskulpirala gospoda, gospoda ministrica nije učinila ništa, ali onda je Jakov Sedlar snimio film Istina o Dvoru, kako bi barem malo ublažio štetu. Inače, taj gospodin Jakov Sedlar snimio je gomilu filmova u kojima ne sudjeluje Ministarstvo kulture s javnim novcem.“
