Europa danas ne prolazi samo kroz krizu pojedinih vlada, nego kroz dublju političku promjenu. U Njemačkoj i Francuskoj, dvjema državama koje desetljećima nose najveći dio političke i gospodarske težine Europske unije, tradicionalne stranke sve teže uvjeravaju birače da imaju odgovore na probleme koji su se godinama gomilali.
Migracije, sigurnost, cijene energije, gospodarstvo i nepovjerenje prema političkim elitama postali su pitanja na kojima se raspada nekadašnji politički konsenzus.
U Njemačkoj se to danas jasno vidi u snazi AfD-a. Prema rujanskom DeutschlandTrendu, AfD je na 27 posto, dok je CDU/CSU na 21 posto, a SPD na 13 posto. Sličnu sliku daje i INSA, prema kojoj je AfD sredinom rujna bio na 29 posto, CDU/CSU na 19,5, a SPD na 12,5 posto.
To više nije politički fenomen koji se može objasniti samo protestnim glasovima. AfD je postao ozbiljan dio njemačkog političkog sustava, posebno na istoku zemlje, dok tradicionalne stranke pokušavaju pronaći način kako odgovoriti na nezadovoljstvo birača bez rušenja vlastitih dosadašnjih politika.
Njemački problem nije samo AfD, nego gubitak povjerenja
Njemački politički centar danas se nalazi između dva pritiska. S jedne strane je AfD, koji je posebno snažan na pitanjima migracija, sigurnosti i državnog autoriteta. S druge strane su zeleni i ljevica, koji inzistiraju na drugačijem pristupu energetici, klimatskoj politici i društvenim pitanjima.
U takvoj situaciji CDU/CSU i SPD sve teže uvjeravaju birače da predstavljaju jasnu alternativu.
Prema aktualnom DeutschlandTrendu, samo 15 posto ispitanih pozitivno ocjenjuje rad sadašnje crno-crvene koalicije, dok je 84 posto nezadovoljno. Istodobno, AfD je u toj anketi postao stranka kojoj birači daju najveće povjerenje na području azila i izbjegličke politike.
To je važan politički podatak. Ne zato što sam po sebi govori da je jedna stranka odgovorna za probleme Njemačke, nego zato što pokazuje koliko su se promijenili odnosi povjerenja između birača i tradicionalnih stranaka.
Posebno je osjetljivo pitanje migracija.
Njemačka je tijekom migrantskog vala 2015. i 2016. primila više od milijun ljudi koji su tražili zaštitu. Današnji podaci Destatisa pokazuju da je do kraja 2025. u Njemačkoj bilo više od 3,2 milijuna osoba koje su u statistici evidentirane kao osobe koje traže zaštitu.
Politika prema migracijama pritom je ostala jedno od najosjetljivijih pitanja njemačke politike. Istraživanje objavljeno 2026. pokazuje da je upravo migracijska politika postala jedna od glavnih točaka razdvajanja CDU/CSU-a od dijela tradicionalne biračke baze.
Energija i industrija dodatno pritišću Berlin
Migracije nisu jedini problem.
Njemačka je godinama gradila model gospodarstva koji je počivao na snažnoj industriji, izvozu i relativno jeftinoj energiji. Energetska kriza, rat u Ukrajini, prekid dijela ranijih energetskih tokova i dugotrajna slabost industrije otvorili su pitanje može li taj model još funkcionirati na isti način.
Aktualni podaci Destatisa pokazuju da je industrijska proizvodnja u siječnju 2026. bila 1,2 posto niža nego godinu ranije, dok je proizvodnja energetski intenzivnih industrija pala 4,3 posto na godišnjoj razini.
To nije samo statistika.
Za njemačkog radnika pitanje cijene energije, budućnosti industrije i sigurnosti zaposlenja mnogo je konkretnije od političkih rasprava o tome tko pripada lijevom, desnom ili centrističkom bloku.
Upravo se tu otvara prostor za stranke koje tvrde da tradicionalni politički sustav više ne rješava probleme običnih građana.
Francuska pokazuje drugi oblik iste krize
Ono što se u Njemačkoj vidi kroz rast AfD-a, u Francuskoj se posljednjih godina očituje kroz rast Rassemblement National i Marine Le Pen.
Najnovija istraživanja pokazuju koliko je politička scena promijenjena. U istraživanju Ipsos-BVA provedenom početkom rujna na više od 13.000 ispitanika, Le Pen je dobivala između 33 i 35 posto potpore u prvom krugu, ovisno o ispitivanom scenariju.
To ne znači da je izborni ishod unaprijed poznat. Francuski predsjednički izbori imaju dva kruga, a konačan rezultat ovisi o kandidatima, kampanji, izlaznosti i odnosima između političkih blokova.
Ali brojke jasno pokazuju nešto drugo: tradicionalni centar više nema monopol nad francuskim političkim prostorom.
Macronov politički blok ulazi u završnicu njegova drugog mandata bez mogućnosti da se samim autoritetom predsjednika zaustavi rast nezadovoljstva. Istodobno, francusko društvo ostaje snažno podijeljeno između lijevog, centrističkog i desnog biračkog prostora.
Predgrađa više nisu samo socijalno pitanje
Jedan od problema koji desetljećima opterećuje Francusku jest stanje u pojedinim siromašnijim urbanim četvrtima.
Francusko Ministarstvo unutarnjih poslova u službenim analizama potvrđuje da su u prioritetnim urbanim četvrtima zabilježene više razine pojedinih oblika nasilja nego u okolnim područjima. U 2023. godini stanovnici tih četvrti bili su gotovo dvostruko češće među osobama osumnjičenima za nasilna kaznena djela nego stanovnici okolnih područja.
Druga analiza francuskog Ministarstva unutarnjih poslova pokazuje da su u 2024. kaznena djela povezana s drogom bila češće evidentirana u 1476 prioritetnih urbanih četvrti nego u neposredno okolnim područjima.
To ne znači da su ta područja „izgubljena“ za državu, niti da se njihovi stanovnici mogu poistovjetiti s kriminalom. Ali podaci pokazuju da socijalna segregacija, sigurnost i integracija ostaju ozbiljan francuski problem.
I upravo na tom prostoru raste politička ponuda Marine Le Pen.
Europa ponovno uvodi granice
Problemi Njemačke i Francuske više nisu samo njihovi unutarnji problemi.
Migracijski pritisak i sigurnosna pitanja posljednjih su godina doveli do ponovnog uvođenja unutarnjih graničnih kontrola u nizu država članica Schengena. Europska komisija pritom je i tijekom 2026. razmatrala opravdanost pojedinih takvih kontrola, uključujući francuske unutarnje granice.
Istodobno, Schengen nije nestao. Sustav i dalje funkcionira, dok države koriste mogućnosti koje europski propisi predviđaju u izvanrednim okolnostima.
To je važna razlika, jer tvrdnja da je sloboda kretanja „praktički suspendirana“ ne odgovara stvarnom stanju.
Ali politička poruka koju građani vide puno je jednostavnija.
Granice koje su trebale biti gotovo nevidljive ponovno su postale politička tema.
Francuska je istodobno od 2025. postupno uvodila novi europski sustav ulaska i izlaska za državljane trećih zemalja. Francusko Ministarstvo unutarnjih poslova navodi da je sustav EES od travnja 2026. potpuno operativan na vanjskim granicama Schengena.
Sigurnost postaje nova europska politička granica
Tu se njemačka i francuska priča spajaju.
Tradicionalne stranke desetljećima su gradile europski projekt oko gospodarske integracije, slobode kretanja i postupnog uklanjanja unutarnjih granica. Danas se sve više raspravlja o tome kako istodobno zadržati otvorenu Europu i ponovno uspostaviti kontrolu nad vanjskim granicama.
To je prostor u kojem desne i suverenističke stranke rastu.
Njihov uspjeh nije moguće objasniti samo ideologijom. Dio birača glasa za njih upravo zato što smatra da tradicionalne stranke nisu dovoljno odgovorile na pitanja koja izravno utječu na svakodnevni život, od migracija i sigurnosti do troškova života i budućnosti industrije.
Ali jednako tako nije moguće tvrditi da je njihov rast isključivo posljedica slabosti mainstreama. Političke stranke same moraju biti odgovorne za svoje programe, organizaciju, kampanje i sposobnost privlačenja birača.
Kamo plovi njemački brod?
Njemačka je danas politički podijeljenija nego što je bila prije desetak godina. Francuska također.
U obje zemlje tradicionalni centar još postoji, ali više nema političku dominaciju kakvu je imao. Birači traže promjenu, a stranke izvan nekadašnjeg mainstreama sve su snažnije.
To je činjenica koju Bruxelles, Berlin i Pariz više ne mogu ignorirati.
Pitanje za Europu zato više nije samo koliko će AfD ili Nacionalno okupljanje osvojiti glasova. Pitanje je zašto ih bira sve veći broj građana i što će tradicionalne stranke učiniti s razlozima zbog kojih ti birači napuštaju dosadašnji politički centar.
Ako odgovora ne bude, politička karta Europe nastavit će se mijenjati.
Ne zato što su svi birači preko noći postali radikali, nego zato što se politička ponuda promijenila, a s njom i očekivanja građana od države.
Njemački brod zato nije samo pitanje Berlina. Njegov smjer određuje i dio kursa Europske unije.
