Projekt Dioklecijan, koji je u međuvremenu dobio naslov Posljednji rimski bog, HRT predstavlja kao jedan od najvećih i produkcijski najzahtjevnijih projekata u svojoj povijesti. Film je u cijelosti proizveo HRT, a projekt obuhvaća dugometražni igrani film i igrano-dokumentarnu seriju od pet epizoda. HRT navodi da je za potrebe produkcije izgrađeno desetak velikih kulisa, izrađeno oko tisuću kostima te angažirano pedesetak glumaca i oko tisuću statista.
Sve to ima svoju cijenu. Kod ovakve produkcije nitko ozbiljan neće tvrditi suprotno. Problem nastaje kada se uz opseg projekta pojavi i račun od više od deset milijuna eura, a javnosti nije predočen detaljan troškovnik iz kojeg bi se vidjelo kako je taj novac raspoređen.
Nacional je objavio da je produkcija dosegnula više od 10,5 milijuna eura. HRT taj iznos nije javno potvrdio kao konačni trošak projekta. Njegovi financijski dokumenti pokazuju višemilijunska ulaganja u Dioklecijana iz godine u godinu.
U HRT-ovu izvještaju za 2024. za Dioklecijana je iskazano 2,672 milijuna eura realiziranih ulaganja, dok je za 2025. u kasnijem HRT-ovu financijskom planu navedena procjena realizacije od 3,985 milijuna eura.
To su podaci za dvije godine, a ne konačna cijena cijelog projekta.
HRT-ova „vlastita proizvodnja” nije samo rad zaposlenika HRT-a
Tu je važna stvar koja se u dosadašnjim prikazima lako izgubi.
Kada HRT Dioklecijana vodi pod „vlastitom proizvodnjom”, to ne znači da su sve poslove obavili HRT-ovi zaposlenici i vlastita tehnika. U tu se vrijednost uključuju i vanjski suradnici, tehničke usluge, najam opreme i drugi produkcijski troškovi.
HRT je za 2022. naveo da je za Dioklecijana realizirano 1,4 milijuna kuna vanjskih tehničkih usluga, odnosno oko 186 tisuća eura. U istom dokumentu navedeno je i 159 tisuća kuna troškova najma.
Ti su troškovi kapitalizirani u vrijednost projekta. Zato ih ne treba ponovno pribrajati ukupnom iznosu.
S druge strane, dokumenti pokazuju da su tijekom proizvodnje angažirani vanjski izvođači i za druge poslove. U planovima HRT-a za Dioklecijana navode se vanjski suradnici, tehničke usluge, scenografija te najam rekvizite i garderobe od pravnih osoba.
Drugim riječima, HRT-ova stavka vlastite proizvodnje obuhvaća i dio novca koji je otišao izvan HRT-a.
Zato je za konačni račun potrebno vidjeti cijelu financijsku konstrukciju projekta, a ne samo jednu stavku iz godišnjeg izvještaja.
Film i serija moraju imati odvojenu računicu
Projekt nije samo jedan film. HRT navodi da se sastoji od dugometražnog igranog filma i televizijske serije od pet epizoda.
Film traje 136 minuta, snimljen je na rekonstruiranom govornom latinskom i namijenjen kinima, festivalima i kasnijem televizijskom prikazivanju.
HRT navodi da su se film i serija snimali paralelno te da su korišteni isti glumci, kostimi i scenografija.
Zato bi konačni obračun trebao pokazati koji su troškovi zajednički, koji pripadaju filmu, a koji seriji.
Što je plaćeno i kome?
Kod projekta ove veličine troškovi su brojni. Scenografija, kostimi, maske, honorari glumaca i statista, najam opreme, rasvjeta, prijevoz, smještaj, lokacije, gradnja kulisa, montaža, kolor-korekcija, dizajn zvuka, glazba, vizualni efekti i ostala postprodukcija.
Nema ništa sporno u tome da takav projekt ima visoke troškove. Ali kod javnog novca mora biti poznato gdje je novac završio.
Nacional je objavio da HRT nije dostavio detaljan troškovnik scenografije i kostimografije te da je anonimni izvor iz HRT-a tvrdio kako je za šminku, odnosno maske i honorare šminkera, potrošeno 400.000 eura.
Taj iznos nije moguće tretirati kao potvrđenu činjenicu samo na temelju anonimnog izvora. HRT ga može potvrditi ili demantirati konkretnim podacima.
Isto vrijedi za scenografiju, kostimografiju i druge velike stavke.
Nije dovoljno znati ukupnu brojku. Treba znati njezinu strukturu.
Gdje su vanjski izvođači?
HRT-ovi dokumenti pokazuju da se projekt nije oslanjao samo na vlastite kapacitete.
Za Dioklecijana su plaćane vanjske tehničke usluge, najam opreme i drugi vanjski poslovi. HRT je 2024. objavio i postupak nabave usluge najma videoopreme za snimanje serijala i filma Dioklecijan.
To je još jedan razlog zbog kojeg se konačni račun ne može tražiti samo u jednoj godišnjoj stavci.
Treba utvrditi koliko je ukupno plaćeno vanjskim izvođačima, kojim tvrtkama i za koje poslove.
Digitalna produkcija i AI
Još jedan dio troška odnosi se na postprodukciju i vizualne efekte.
HRT navodi da nakon snimanja slijede montaža, vizualni efekti, kolor-korekcija, glazba i dizajn tona.
Zato je važno vidjeti koliko je plaćeno za klasičnu postprodukciju, koliko za VFX i digitalnu rekonstrukciju te koliko je tih poslova odrađeno unutar HRT-a, a koliko preko vanjskih izvođača.
Ako je u pojedinim dijelovima produkcije korištena umjetna inteligencija, i to je podatak koji bi trebao biti poznat ako je takav rad posebno ugovaran i plaćan.
Koliki će biti konačni račun?
HRT-ovi javno dostupni dokumenti pokazuju višemilijunska ulaganja u Dioklecijana. Za 2024. evidentirano je 2,672 milijuna eura, a HRT je za 2025. naknadno procijenio realizaciju od 3,985 milijuna eura.
No to nije konačna cijena projekta.
Dioklecijan se proizvodi godinama, a HRT ga vodi kao kapitalno djelo. Troškovi se tijekom proizvodnje knjiže na imovinu i ne prikazuju se kao rashod sve dok projekt ne bude završen.
Zato se konačna cijena ne može dobiti prostim zbrajanjem nasumično odabranih stavki iz različitih godina.
Potrebna je završna obračunska cifra.
Prema javno dostupnim informacijama, projekt je već dosegnuo više od deset milijuna eura, dok se u medijima spominje iznos od oko 10,5 milijuna eura.
Ali dok HRT ne objavi konačni obračun, nije moguće tvrditi da je upravo to konačna cijena.
Ono što se može tražiti vrlo je jednostavno.
Koliko je Dioklecijan ukupno koštao od početka projekta do posljednje plaćene obveze?
Koliko je otišlo na film, koliko na seriju, koliko na zajedničke troškove, koliko na vanjske suradnike, tehničke usluge, najam opreme, scenografiju, kostime, postprodukciju i vizualne efekte?
I konačno, kome je taj novac isplaćen i za koje konkretne usluge?
Kod projekta koji financira javni medijski servis to nisu neobična pitanja. To je osnovna informacija koju javnost ima pravo dobiti.
Ako je svaki euro uredno dokumentiran, završni troškovnik trebao bi pokazati gdje je novac otišao.
A upravo taj konačni račun za Posljednjeg rimskog boga javnost još nema.
