Dok Hrvati putem HAVC-a masovno financiraju uratke poput „Svadbe“ i sličnih filmova, u kojima se „ceo region“ smije kockoglavim, dinaroidnim krezubim dinaroidima, a Srbi prikazuju gospodom, gdje se novac prelijeva u privatne džepove, a novac iz kino-distribucije u BiH i Srbiji vjerojatno završava na Malti ili u poreznim oazama, Srbi itekako znaju što rade.
Piše Ante Rašić
Država Srbija i njihov Filmski centar Srbije (FCS) za samo nešto više od četvrt milijuna eura proizvode film „Zlatni rez ’42 (Djeca Kozare)“. Ta brojka je koja se zvanično objavljuje, bez pomoći Dodika i drugih kana, a koliko film stvarno košta nitko nikada neće objaviti. Proizvode ga ciljano, kao nacionalni interes, a za redatelja filma i glavne glumce biraju Hrvate. Naravno, ti Hrvati moraju imati svoj ideološki profil pripadnosti, da ne napišem nešto drugo i ružnije.
Film ima samo jedan zadatak, onaj zbog kojeg je Srbija dala novce: ocrniti Hrvate, napraviti ih zlikovcima, a ako koriste i krivotvorine, to nije bitno. Film će stvoriti atmosferu ne samo u Srbiji, već smišljeno i šire. Bitno je Hrvate prikazati koljačima i zločincima, povećati stigmu i stvoriti još veći osjećaj krivnje, još jedan Jasenovac.
Dakle, Lordan Zafranović je redatelj filma koji se ne ustručava reći:
„Meni je važno da se napravi suvremeni film o vremenu danas, o stanju duha i opasnostima koje se mogu desiti preko noći. Povijest mi služi da pričam o vremenu u kojem živim i mojim strahovima. Govorim o svom narodu koji je u jednom trenutku napravio užasno zlo. Ja sam svjedok, a imam alat koji se zove film i pokušavam da ga upotrijebim da bih rekao: ‘Oprostite u ime mog naroda, svjesni smo toga što smo napravili.’“
„Dok netko ne klekne u Jasenovcu u ime hrvatske države, nema oprosta. Skidam tu ustašku košulju sa sebe filmom, drugačije ne mogu, jer nisam političar. I stalno ih na to podsjećam, gdje god mogu. Ali, nešto je tu zapelo od 1945. No, ovo je mali prilog u ime tog mog naroda koji me školovao, slao na stipendije, pa red je da mu nešto i vratim. Poslije ovog filma nema dalje, potrošio sam sve i to je moj završni udarac. Film će trajati sto godina, to garantiram“, poručuje Zafranović, a prenosi Index.
Osim toga, Index prenosi da je aplicirao i kod HAVC-a, ali da nije prošao, optužujući HDZ i Plenkovića da su mu zabranili rad u Hrvatskoj.
Treba li o glumačkoj ekipi trošiti riječi? Naravno da ne. Takvih u Hrvatskoj ima jako puno. Njima nije mrsko snimati reklame za pivo i nositi dres hrvatske nogometne reprezentacije, ali nije im mrsko ni nositi uniformu ustaše i glumiti najvećeg krvnika. Svi su oni dio skupine koja je prije projekcije filma „260“ na završetku Vukovar Film Festivala napustila dvoranu Hrvatskog doma u Vukovaru.
Pitanje za ministricu kulture i medija i HAVC -a: Hoće li Ministarstvo reagirati zbog krivotvorine
Filmskom centru Srbije ne pada na pamet ulagati novce u filmove koji nisu od njihovog nacionalnog interesa. Oni nisu HAVC, kojem ne da ne pada na pamet financirati filmove od nacionalnog interesa kao što su „260 dana“ ili Vukovar. HAVC je postao niša za srpske glumce, producente i redatelje, te onima ideološki bliskima njima. U HAVC-u film od hrvatskog nacionalnog interesa ne može proći, pa se čovjek zapita čiji su oni audiovizualni centar.
