Od dugogodišnjih zatvorskih kazni do otkaza i smjena, odgovornost za smrt pacijenta mogla bi se proširiti na više osoba u bolničkom sustavu.
Smrt Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru otvorila je pitanje odgovornosti svih koji su sudjelovali u događaju, ali i onih koji su bili zaduženi za nadzor nad radom bolnice.
Četvorica medicinskih tehničara nalaze se u istražnom zatvoru, a ostaje utvrditi kakva je bila uloga liječnice, medicinske sestre i zaštitara koji su bili u sobi 11A, jesu li za nepravilnosti znali voditelji odjela te što su o svemu znali bivša ravnateljica i Upravno vijeće bolnice.
Kaznena odgovornost nije jedina koja bi mogla uslijediti. Pojedine sudionike očekuju i otkazi, profesionalne sankcije i smjene s upravljačkih funkcija.
Medicinskim tehničarima prijeti do 40 godina zatvora
Četvorica otpuštenih medicinskih tehničara terete se za teško ubojstvo ranjive osobe prema članku 111. Kaznenog zakona. Za to kazneno djelo propisana je kazna od najmanje deset do 40 godina zatvora.
Obrana će, očekivano, pokušati osporiti postojanje namjere usmrćenja pacijenta. Ako sud prihvati drukčiju pravnu kvalifikaciju, djelo bi moglo biti prekvalificirano u tešku tjelesnu ozljedu s posljedicom smrti iz članka 120. Kaznenog zakona, za što je predviđena kazna od tri do 15 godina zatvora.
U obzir dolazi i prouzročenje smrti iz nehaja prema članku 113., za što je propisana kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Za konačnu odluku bit će važno sudsko-medicinsko vještačenje. Ono treba utvrditi kako su nastale ozljede i došlo do gušenja, odnosno kakva je bila uloga postupanja medicinskih tehničara u smrti pacijenta.
Što je radila liječnica koja je bila u sobi 11A?
Tijekom intervencije 21. listopada u sobi 11A bili su dežurna liječnica dr. Silvana Jelavić, još jedna medicinska sestra i zaštitar. Zasad imaju status svjedoka, ali njihovo postupanje također je predmet interesa istražitelja.
Posebno je važno pitanje zašto liječnica nije zaustavila postupanje medicinskih tehničara, iako je u sobi provela više od pet minuta.
Liječnik koji je zadužen za pacijenta ima obvezu brinuti se o njegovu životu i zdravlju. Ako se utvrdi da je mogao spriječiti nasilje, a nije reagirao, otvara se pitanje njegove kaznene odgovornosti zbog nečinjenja.
U tom bi se slučaju moglo razmatrati kazneno djelo nepružanja pomoći iz članka 123. ili nesavjesnog liječenja iz članka 181. Kaznenog zakona. Za pojedine oblike tih djela predviđene su kazne do tri godine zatvora, dok za nesavjesno liječenje s posljedicom smrti kazna može dosegnuti 12 godina.
Osim kaznene odgovornosti, liječnici mogu snositi i profesionalne posljedice, uključujući mogućnost oduzimanja odobrenja za samostalan rad.
Voditelji odjela i glavna sestra, tko je nadzirao zaposlenike?
Odgovornost se ne zaustavlja na osobama koje su bile u sobi 11A. Voditelji odjela i glavna sestra zaduženi su za organizaciju rada, nadzor zaposlenika, njihovu edukaciju i pravilnu primjenu mjera prisile.
Zdravstvena inspekcija utvrdila je nepravilnosti u postupcima sputavanja pacijenata, nepoštivanje protokola i nedostatke u medicinskoj dokumentaciji, uključujući nepotpune potpise.
Zato treba utvrditi jesu li nadređeni znali kako se postupa prema pacijentima i jesu li ranije upozoravani na nepravilnosti. Posebno je važno pitanje jesu li tolerirali metode poput stavljanja jastuka na glavu pacijentima, ako se potvrdi da je takva praksa postojala.
Ako se dokaže da su svjesno zanemarivali svoje obveze i počinili kazneno djelo nesavjesnog rada u službi iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona, mogli bi biti kažnjeni zatvorom do tri godine. Uz to su moguće disciplinske i profesionalne sankcije.
Majda Grah i njezini suradnici, zašto se čekalo 14 dana?
Bivša ravnateljica dr. Majda Grah, njezina zamjenica i pomoćnik za sestrinstvo podnijeli su ostavke 12. studenoga, nakon nalaza zdravstvene inspekcije.
Ostavke, međutim, ne znače da je time završeno pitanje njihove odgovornosti.
Tužiteljstvo provjerava zašto je bivša ravnateljica snimke nadzornih kamera pregledala tek 14 dana nakon smrti pacijenta i zašto je policiju obavijestila tek tada. Ministarstvo zdravstva izviješteno je s 15 dana zakašnjenja, unatoč obvezi žurnog prijavljivanja izvanrednih događaja.
Sada treba utvrditi je li riječ bila o nemaru i lošem upravljanju ili je netko namjerno pokušao prikriti što se dogodilo u bolnici.
Ako se dokaže svjesno prikrivanje događaja ili pokušaj sprječavanja dokazivanja, mogla bi se otvoriti kaznena odgovornost prema članku 306. Kaznenog zakona. U obzir dolazi i članak 302., koji se odnosi na neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela, ako su ispunjeni zakonski uvjeti.
Za takva kaznena djela predviđene su zatvorske kazne, a za propuste u upravljanju bolnicom moguće su i druge sankcije prema propisima o zdravstvenoj zaštiti.
Mirando Mrsić i Upravno vijeće, tko je kontrolirao rad bolnice?
Na vrhu upravljačke strukture nalazi se Upravno vijeće Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, na čijem je čelu bio Mirando Mrsić. Tu je i Grad Zagreb kao osnivač bolnice, kao i Ministarstvo zdravstva u okviru svojih nadležnosti.
Upravno vijeće odgovorno je za upravljanje ustanovom i nadzor njezina rada. Zato se postavlja pitanje je li kontroliralo način na koji se provode mjere prisile, jesu li zaposlenici bili odgovarajuće educirani i je li uprava reagirala na eventualna ranija upozorenja.
SLUČAJ JANKOMIR: Ostavka ravnateljice ne oslobađa odgovornosti Mrsića i Tomaševića
Članovima Upravnog vijeća moglo bi prijetiti razrješenje ako se utvrde propusti u obavljanju njihovih nadzornih i upravljačkih obveza.
Kaznena odgovornost zasebno je pitanje. Za nju bi trebalo dokazati da je netko od članova osobno sudjelovao u prikrivanju događaja ili počinio neko drugo kazneno djelo.
Odgovornost Grada Zagreba i Ministarstva zdravstva također će biti predmet pitanja o tome kako je funkcionirao nadzor nad bolnicom i zašto inspekcijski postupak nije ranije otkrio nepravilnosti.
U slučaju Jankomir zato više nije riječ samo o četvorici medicinskih tehničara. Treba utvrditi tko je sve znao što se događalo u bolnici, tko je imao obvezu reagirati i zašto nije reagirao. Odgovornost se mora utvrditi od sobe 11A do ravnateljstva i Upravnog vijeća.
