Od nazočnosti i nečinjenja u bolničkoj sobi do pada u životnu provaliju: Što čeka uhićenu liječnicu iz slučaja Jankomir?
Jedna večer na dežurstvu i izostanak reakcije u trenutku kada je ljudski život bio izravno ugrožen mogli bi liječničku karijeru pretvoriti u borbu za slobodu i vlastitu egzistenciju. Nakon što je policija u ponedjeljak privela 33-godišnju liječnicu i još troje članova medicinskog osoblja Klinike za psihijatriju Sveti Ivan na Jankomiru, slučaj smrti 32-godišnjeg pacijenta Kristiana Josipa Periša dobio je novu, ozbiljnu pravnu dimenziju.

Nečinjenje u bolničkoj sobi i odgovornost prema Kaznenom zakonu
Prema dosad poznatim informacijama, liječnica nije izravno sudjelovala u fizičkom postupanju prema pacijentu, odnosno nije ga udarala niti mu pritiskala jastuk na glavu. Međutim, snimka videonadzora iz sobe 11A zabilježila je njezinu nazočnost tijekom postupanja ranije uhićenih tehničara. Prema dostupnim informacijama, u tom je trenutku koristila mobitel, a nije reagirala na ono što se događalo.
Upravo pitanje njezine nazočnosti, obveze postupanja i izostanka reakcije otvara ozbiljno pitanje kaznene odgovornosti. Činjenica da netko nije izravno počinio nasilje ne znači automatski da je oslobođen odgovornosti ako je imao zakonsku i profesionalnu obvezu spriječiti posljedicu.
Kako je već pisao Hrvatski glasnik, u ovom se slučaju otvara pitanje primjene više odredbi Kaznenog zakona, ovisno o ulozi i stupnju odgovornosti svakog pojedinca.
Za najtežu kvalifikaciju, teško ubojstvo posebno ranjive osobe iz članka 111. Kaznenog zakona, predviđena je kazna od najmanje deset do 40 godina zatvora. Za ostale osobe koje su bile prisutne u sobi u trenutku Periševe smrti posebno su važni članak 20., koji uređuje počinjenje kaznenog djela nečinjenjem kada je osoba bila dužna spriječiti nastupanje posljedice, te odredbe o sudioništvu i pomaganju u kaznenom djelu iz članaka 23. i 28. Kaznenog zakona.
Ako obrana tijekom postupka uspije osporiti postojanje namjere usmrćenja, sud bi mogao razmatrati i druge pravne kvalifikacije. Među njima su teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti iz članka 120., za koju je predviđena kazna od tri do 15 godina zatvora, te prouzročenje smrti iz nehaja prema članku 113., za koje je propisana kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. U kontekstu odgovornosti za propuste u nadzoru i upravljanju spominje se i nesavjesni rad u službi iz članka 291. Kaznenog zakona.
Može li ostati bez liječničke licence?
Kazneni postupak nije jedina prijetnja njezinoj budućnosti. Na kocki je i liječničko zvanje za koje se školovala godinama. Ovisno o ishodu postupka i utvrđenoj odgovornosti, postoje dva odvojena mehanizma koja mogu dovesti do zabrane obavljanja liječničkog posla.
Prvi je sudska zabrana obavljanja liječničkog zvanja. Kazneni sud može joj, uz kaznu, izreći sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja određenog zanimanja ili djelatnosti, u zakonom propisanom trajanju.
Policija uhićuje sve koji su bili u sobi u trenutku Periševe smrti, ključni članci 23. i 28. Kaznenog zakona
Drugi je postupak pred Hrvatskom liječničkom komorom. Njezin Časni sud, neovisno o kaznenom postupku, može odlučivati o profesionalnoj odgovornosti liječnice i eventualnom oduzimanju odobrenja za samostalan rad, privremeno ili trajno, ovisno o utvrđenim povredama i pravilima struke.
Što ostaje od života nakon slučaja Jankomir?
Čak i prije pravomoćnog završetka sudskog postupka, posljedice za liječnicu mogu biti iznimno teške. Od osobe koja je obavljala liječnički posao postala je osumnjičenica u slučaju smrti pacijenta, a njezina profesionalna budućnost sada ovisi o istragama, dokazima i sudskim odlukama.
Mogući gubitak posla, dugotrajni kazneni postupak, troškovi obrane i javna izloženost predstavljaju ozbiljan udarac na njezin profesionalni i osobni život. Pitanje je hoće li se nakon svega moći vratiti liječničkom pozivu, čak i ako na kraju ne bude osuđena.
Slučaj Jankomir zato otvara mnogo šire pitanje od same odgovornosti osoba koje su izravno sudjelovale u postupanju prema Kristianu Josipu Perišu. Tko je bio dužan reagirati, tko je mogao spriječiti tragediju i zašto to nije učinio?
U bolnici se od liječnika ne očekuje samo da obavlja medicinske zahvate i propisuje terapiju. Njegova je dužnost štititi život i zdravlje pacijenta. Kada se pred njim događa nešto što može završiti smrću čovjeka, pitanje nečinjenja postaje jednako ozbiljno kao i pitanje izravnog sudjelovanja.

